Pure treba hraniti kompletnim krmnim smjesama sa 16-18 posto sirovih bjelančevina, 11.300 KJ metaboličke energije, 2,20 posto kalcija i 0,90 posto fosfora.
Pure dnevno pojedu 250-290 g, a purani 450-600 grama krmne smjese. Vjerojatnost otovljenja rasplodnih pura tijekom nesenja je značajno manja nego purana, jer je s odmicanjem nesenja gubitak tjelesne mase pura sve veći. Utovljenost purana može se spriječiti ograničavanjem uzimanja hrane ili osiguranjem niskoproteinske hrane. Ako je hranidba prije stimulirajućeg osvjeljenja (29 tjedan) neadekvatna, početak nesenja je kasniji, a proizvodnja jaja manja.
Pure pronesu u dobi od 32 tjedna, a ciklus proizvodnje traje 22-24 tjedna. Nakon pronošenja pure vrlo brzo postignu maksimalnu nesivost. Pure lakog tipa već u dobi od 25 do 36 tjedana dostignu maksimalnu nesivost od 75-78 posto, a one teškog tipa nesivost od 65-68 posto. Pure se iz rasploda isključuju kad im nesivost opadne na 30-40 posto. Pure nesu tijekom 24-25 tjedana, tj. u dobi od 55-56 tjedana. Po useljenoj puri dobije se oko 80-90 jaja. Oplođenost jaja je 85-90 posto, a valivost 75-800 posto, što znači da jedna pura daje 60-70 jednodnevnih purića.
Za visoku oplođenost jaja potreban je omjer muških i ženskih grla od 1:8-10. Osim prirodnog osjemenjivanja, pure se mogu i umjetno osjemenjivati. Jaja treba skupljati 6-7 puta dnevno, jer se tako smanjuje njihovo lomljenje. Nakon skupljanja, jaja se klasiraju. Jaja koja nisu pogodna za nasad, prodaju se za preradu ili za konzum. Jaja za nasad treba dezinficirati fumigacijom već na farmi, a zatim u inkubatorskoj stanici.
Pure se drže u rasplodu jedan proizvodni ciklus, a zatim se kolju, jer im je nesivost u drugom ciklusu značajno slabija, kao i kvaliteta mesa. Pure su vrlo sklone raskvocavanju. Kvocanje je u intenzivnim uvjetima držanja nepoželjno jer kvočke ne nesu, zauzimaju gnijezda, potiču druge nesilice na kvocanje, a postupak odkvocavanja pura zahtijeva dodatan rad. Neke pure raskvocaju se već u četvrtom ili petom tjednu nesenja. Raskvocale pure sjede na mirnim, tamnim i toplim mjestima, ne bježe kad im se priđe i opiru se premještanju. Raskvocale pure treba smjestiti u posebne boksove za raskvocavanje u kojima je svijetlo, prozračno i što neudobnije (umjesto prostirke na pod se stavlja šljunak).
Kvočke je potrebno što češće uznemiravati kako bi prestale kvocati. Ako ne prestanu kvaocati ni nakon tjedan dana, isključuju se iz rasplodnog jata i šalju na klanje. Rasplodne pure su skupe, pa uzgajivači, ponekad, matična jata drže i duže od jednog proizvodnog ciklusa. Prije drugog proizvodnog ciklusa potrebno je provesti prisilno mitarenje pura tijekom 6-8 tjedana, nakon čega pure pronesu i daju 50-60 jaja po useljenoj puri u drugom ciklusu proizvodnje, piše Senčić.
U intenzivnoj proizvodnji purećih jaja pure se umjetno osjemenjuju. Pri prirodnom osjemenjivanju česte su ozljede na leđima pura, jer su purani današnjih pasmina i hibrida vrlo teški i imaju na nogama razvijene nokte. Purama se, zbog toga, na leđa stavljaju jake platnene krpe koje ih štite od ozljeda. Pri prirodnom osjemnjivanju oplođenost jaja je samo 30 posto jer su grla današnjih hibridnih linija teška i otežano se pare.
Prije upotrebe purana za umjetno osjemenjivanje potrebno ih je već od 29. tjedna uzgoja musti kako bi se na to privikli i kako bi se utvrdila količina i kvaliteta dobivene sperme. I kako autor ističe sperma se dobije mužom purana s posebom tehnikom masiranja mekanog dijela trbuha. Izbačena sperma skuplja se u termos-boce zagrijane toplom vodom na 25 °C. Pure se umjetno osjemnejuju tijekom najduže 30 minuta od početka uzimanja sjemena. Osjemenjene pure nesu oplođena jaja i do 4 tjedna nakon osjemenjivanja, ali se, zbog sigurnosti, osjemenjivanje pura obavlja svakih 7-10 dana.
Postupak s puranima i purama tijekom osjemenjivanja i uzimanja sjemena treba biti pažljiv i blag, bez većeg uznemiravanja i ozljeđivanja. Umjetno osjemnjivanje treba obavljati posebno uvježbana skupina radnika, jer su tada najbolji rezultati s obzirom na nesivost i oplođenost jaja te zdravlje purana i pura.