Potrebe pšenice za mineralnim hranivima

Pšenica je najvažnija krušna žitarica i najraširenija poljoprivredna kultura u svijetu, a osim toga i osnovna hrana velikom dijelu svjetskog stanovništva.

Njeni najvažniji dijelovi, zrno i slama, se hrane i sastoje od 15 elemenata. Najzastupljeniji u sastavu pšenice su N (dušik), P (fosfor), K (kalij), Ca (kalcij), Mg (magnezij) i Si (silicij), nešto niža zastupljenost je Fe (željezo) i S (sumpor) dok su najniže zastupljeni Zn (cink), Ni (nikal), Mn (mangan), Mo (molibden), Cu (bakar), Co (kobalt) i B (bor).

Svakako je važno naglasiti kako su N, P i K hraniva koja je potrebno u određenoj količini dodavati i na najplodnijim tlima, bez obzira radi li se o direktnoj gnojidbi pšenice ili pojačanoj gnojidbi predkulture iza koje se sije pšenica. Količina potrebnih navedenih hraniva ovisi o ostvarenom prinosu zrna i pripadajućih žetvenih ostataka (slame). Približno za 1 tonu priroda (zrna i slame) potrebno je 25 – 35 kg N (dušika), 10 – 15 kg P2O5 (fosfora) i 20 – 30 kg K2O (kalija).

NAJBOLJA ISKORISTIVOST DUŠIKA (N) U UZGOJU PŠENICE I DRUGIH OZIMIH ŽITARICA

Kao i većina drugih biljaka i žitarice zahtijevaju dušik tijekom cijelog vegetacijskog perioda. U početnim fazama razvoja biljčice su slabo razvijene i imaju manju masu korijena, što znači da su u toj fazi razvoja u stanju usvojiti manju količinu dušika jer je on pokretan i pojedini njegovi oblici se ne vežu u tlu nego se brzo spuštaju dublje u tlo, ispod dohvata mladog korjenčića. Prilikom planiranja dušičnih prihrana treba računati da se veće količine dušičnih gnojiva osiguraju u fazi intenzivnog porasta biljaka (faza vlatanja – izduživanja stabljike). Zato dušične prihrane treba tempirati tako da se osigura kontinuirana opskrba biljaka dušikom tijekom cijelog proljetnog razdoblja. To će se dobiti višekratnom primjenom dušičnih gnojiva i to 3 – 4 puta, ovisno o raspoloživosti dušika i duljini vegetacije biljaka. Iskoristivost dušika iz mineralnih gnojiva prosječno je 50%, a povećanje iskoristivosti može se dobiti ukoliko se koriste manje količine dušika u više navrata.

POTREBE PŠENICE I DRUGIH OZIMIH ŽITARICA ZA FOSFOROM (P)

Izražena potreba za fosforom javlja se u dva navrata u životnom ciklusu žitarica. Prvi puta je to rano, tijekom rasta korijena, a drugi puta u trenutku prijelaza iz vegetativne u generativnu fazu razvoja (cvatnja – oplodnja). Fosfor stimulira ozime žitarice da ranije krenu sa busanjem, a samim tim ranije formiraju sekundarno korjenje koje omogućuje bolji razvoj biljaka i ostvarenje većeg prinosa. Budući da je fosfor u tlu sporo pokretan mora se primjeniti u osnovnoj gnojidbi zajedno s osnovnom obradom (najčešće uz oranje) kako bi se uspio rasporediti po cijeloj dubini oraničnog sloja. Na taj način će biljkama biti dostupan i u kasnijim fazama rasta (cvatnja – oplodnja) kada je opet izraženija potreba za njim od strane biljaka. Korijen će rastući u dubinu iskoristiti dostupni fosfor za ostvarenje većeg prinosa bolje kvalitete.

DINAMIKA USVAJANJA KALIJA (K) KOD PŠENICE I DRUGIH OZIMIH ŽITARICA

Kalij je hranivo čija je uloga nenadomjestiva u procesima disanja, fotosinteze i zaštiti biljaka od napada patogena. Isto tako, kalij je taj koji čini biljku otpornijom na sušu, mraz i salinitet. Nedostatak kalija kod ozimih žitarica manifestira se pojavom tankih i niskih stabljika s kratkim internodijima, a na sekundarnim stabljikama se ne formira klas. Nedostatak kalija ima utjecaj i na kvalitetu zrna, a manifestira se kroz smanjenje krupnoće zrna te smanjenje hektolitarske mase i mase 1000 zrna.

Dinamika usvajanja kalija slična je dinamici usvajanja dušika, a to znači da se kalij usvaja od nicanja do početka klasanja ili skoro do kraja vegetacije. Treba ga primjenjivati zajedno s osnovnom ili najkasnije sa startnom gnojidbom jer slično kao i fosfor nije podložan ispiranju u dublje slojeve tla. Treba napomenuti kako teška glinovita tla vežu kalij pa se često na njima javljaju znakovi njegova nedostatka, iako ga u tlu ima dovoljno prema kemijskoj analizi tla.