Heljda – stara kultura bez glutena

Heljda (Fagopyrum esculentum Moench) je vrlo stara kultura koja potječe iz brdskih područja sjeveroistočne i srednje Azije. Nju su u Europu donijeli križari krajem Srednjeg vijeka.

Heljda se u Hrvatskoj uzgajala i ranije od 1396. godine, kad se prvi puta spominje u pismenom obliku. Ime je dobila od njemačke riječi heide. Na hrvatskom ta riječ znači “pogan” i najviše se uzgaja i koristi u prehrani na području sjeverozapadne Hrvatske (Varaždinska, Međimurska županija i Koprivničko-križevačka županija). Jednogodišnja je biljka iz porodice dvornika (Polygonaceae). Prema botaničkoj pripadnosti nije srodna žitaricama, no zbog sličnosti u kemijskom sastavu zrna i načinu korištenja najčešće se svrstava u žitarice.

Heljda za razliku od pšenice ne sadrži gluten. Tako osobe koje su intolerantne na gluten najčešće kao zamjenu za obično brašno koriste upravo heljdino brašno. Osim uporabe kao prehrambena namirnica (kaša, brašno, izrada krvavica itd.) na područjima gdje se tradicionalno uzgaja. Vrlo je dobra medonosna biljka. U novije vrijeme od ljuskica heljde proizvode se jastuci. Zbog njene kratke vegetacije pogodna je za uzgoj kao naknadni ili postrni usjev nakon neke žitarice. Također, omogućuje ostvarivanje dodatnog prihoda.

Heljda je vrlo pogodna kultura za organsku ili ekološku proizvodnju jer pri njenom uzgoju primjena sredstava za zaštitu izostaje. Budući da ima vrlo brzo nicanje i početni porast, „zagušuje“ korove te nije potrebno provesti tretiranje herbicidima. Prednost uzgoja ove kulture je i u tome što nema velikih zahtjeva u pogledu opskrbljenosti tla hranivima. Točnije, uspijeva na manje plodnim tlima.

Heljda ima vrlo zanimljivu građu cvijeta koji su dvospolni kod kojih je izražena heterostilija. Odnosno, cvjetovi imaju različite dužine vratova i tučka tzv. PIN i THRUM tip. Oplodnja se najbolje odvija između pin i thrum cvjetova ili kad pelud s kratkim prašnicima padne na njušku tučka cvijeta s kratkim vratom tučka i kad pelud iz dugih prašnika padne na njuške tučka s dugim vratom. Stranooplodna je biljka. Ako u vrijeme cvatnje nastupe nepovoljni vremenski uvjeti koji onemogućuju let insekata (kiša, vjetar) dolazi do slabije oplodnje te se tada oplodi samo oko 20 % cvjetova.

Ove godine heljdu uzgaja kao glavni usjev 373 poljoprivredna proizvođača na 732,35 ha. Za uzgoj heljde kao postrnog usjeva nema dostupnih podataka. Iako uljni mak i heljda ostvaruju manje prinose po jedinici površine i zauzimaju manji broj oraničnih površina od većine ratarskih, to ne umanjuje njihov značaj u uvođenju ovih kultura u uzgoj.