Uzgojni oblici za višnju

Višnju na bujnijim podlogama se može uzgajati u obliku popravljene piramide i vaze. Na slabo bujnoj podlozi može se uzgajati i u obliku vretenastog pa čak i vitkog vretenastog grma. Ovaj je uzgojni oblik prihvatljiv za ambicioznije amaterske voćare koji su svladali vještinu njegova održavanja.

Rodni su izbojci višnje jednogodišnji izbojci umjerene duljine (20 – 30 cm) i svibanjske kitice. Na jednogodišnjim izbojcima gotovo svi su postrani pupovi rodni (cvatni pupovi), a na vrhu se nalazi vegetativni pup. Svibanjske su kitice istovjetne trešnjinima. Dulji su jednogodišnji izbojci nerodni ili zameću manji broj cvatnih pupova.

Snaga je vegetativnog rasta višnje je u prvim godinama nakon sadnje dobra. Zbog toga se uzgojni oblik relativno brzo oblikuje. U prvim godinama nakon sadnje važno je osigurati što povoljnije uvjete za vegetativni rast da se postrani pupovi jednogodišnjih izbojaka ne bi pretvorili u cvatne, što dovodi do prevelikog izduživanja i ogoljivanja grana. Dominacija vrha je izražena, pa je pravodobna izolacija vrhova važna za dobro obrastanje grana i sprječavanje zasjenivanja. Prednost treba dati rezidbi u vegetaciji. To posebice vrijedi za uzgoj u obliku vretenastog grma.

Rezidba na rod

Sorte ‘Montmorency’ i ‘Richmorensy’ uglavnom rađaju na svibanjskim kiticama. Kod njih se rezidba svodi na prorjeđivanje suvišnih izbojaka i skraćivanje izrođenih grana na mladicu koja raste bliže osnovi kako bi se rodnost zadržala po čitavom volumenu krošnje. Ipak, većina sorata višanja uglavnom rađa na umjereno bujnim jednogodišnjim izbojcima gdje su gotovo svi postrani pupovi rodni.

Ovi se izbojci objese pod težinom ploda, pa čitava voćka poprima izgled ‘’žalosne vrbe’’. Stoga nakon berbe treba odstraniti izrođene izbojke do prve umjereno bujne mladice koja se nalazi ispod njih. Tako će u unutrašnjost krošnje doprijeti više svjetla, što poboljšava zametanje rodnih pupova i spriječava izduživanje grana izvan zadanog volumena krošnje.