Primorsko dinarski magarac

1849

Današnje pasmine magaraca potječu od predaka s područja sjeveroistočne Afrike. Prikazi davnih magaraca upućuju na postojanje uočljivog lopatično-leđnog križa i zebrica na nogama, što upućuje na davno miješanje dviju izvornih podvrsta divljeg magaraca, nubijskog i somalskog.

Pretpostavljamo da su počeci prebivanja magaraca u priobalnom i dinarskom području Hrvatske povezani sa širenjem vrste mediteranskom rutom, kao i širenjem Rimskog Carstva, što se događalo prije više od dva tisućljeća. Primorsko-dinarski magarac prilagodio se svojom veličinom, potrebom za hranom i vodom, izdržljivošću i uporabnom sposobnošću podneblju i čovjeku koji ga je koristio.

Skromna veličina okvira bila je uvjetovana raspoloživim krmnim resursima, kao i krškim terenom po kojem se svakodnevno kretao. Ekstenzivni sustav držanja koji se skrbio o primorsko-dinarskom magarcu uglavnom se temeljio na snalažljivosti same životinje da u razdobljima intenzivnije vegetacije sama priskrbi dovoljno hrane i osigura određene tjelesne rezerve za nepovoljnije razdoblje godine. Uvjeti smještaja također su bili iznimno skromni, a u nastambama je boravio vrlo rijetko.

Tijekom nekoliko proteklih stoljeća zabilježeni su povremeni utjecaji inozemnih pasmina (ciparski magarac, talijanske pasmine magaraca) s ciljem povećavanja okvira i radne sposobnosti. Jasno je da se time narušavala izgrađena adaptabilnost populacije, te su jedinke koje su odstupale od ranijih pasminskih standarda uglavnom brzo propadale kada bi bile prepuštene uobičajenom životnom i radnom okružju.

Primorsko-dinarski magarac je više tisuća godina aktivno prisutan u okružju mediteranske Hrvatske, kao i u području Dinarskog pojasa. Gotovo je nezamisliv svakodnevni život čovjeka mediteranske Hrvatske kroz protekla stoljeća bez malog i izdržljivog primorsko-dinarskog magarca.U suživotu s čovjekom ostavio je značajan utjecaj na kulturni identitet podneblja Dalmacije i dalmatinskog zaleđa.

Veličinom tjelesnog okvira primorsko-dinarski magarac spada u red najmanjih pasmina magaraca u svijetu. Svojstvena mu je čvrsta konstitucija, skladna građa, manji kompaktan tjelesni okvir (Ivanković i sur., 2000). U grebenu je visok 97 cm, dužine tijela 103 cm, što upućuje na umjereni pravokutni format. Obujam cjevanice (12,8 cm) upućuje na laganu koštanu osnovu (Ivanković i sur., 2000).Glava je srednje veličine, ravnog do blago konkavnog profila, kratkih ušiju s tamnijim vanjskim rubom i bijelim dlakama u sredini, slabo do srednje izraženih očala. Boja gubice je svijetla do bijela s tamnom do crnom regijom nozdrva. Griva je jaka, stršeća, s tamnijim vršnim rubom, a rijetko je posve crna. Vrat je srednje dužine i mišićavosti.

Greben je dug ali slabo izražen, leđa ravna do blago uleknuta. Prsa su umjereno plitka i uska (42 cm, 23 cm). Sapi strme, slabo muskulozne s istaknutim sakralnim dijelom. Trbuh je pravilno razvijen, rijetko obješen. Noge su čvrste sa srednje jakim kostima. Kopito je malo ali tvrdo, prilagođeno krševitom terenu. Zimska dlaka kao i dlaka puladi je duga, gusta i čupava, za razliku od ljetne koja je kratka. Boja trupa većinom je pepeljastosiva i u manjoj mjeri tamnosmeđa.

Posve crna grla su rijetka. Glava, rep i donji dijelovi nogu za nijansu su tamniji od temeljne boje trupa. Boja trbuha varira od svijetlosive do bijele kao i unutarnja strana stegana.Tamna pruga duž lopatica i leđa (križ) izražena je i jasno uočljiva. Poprečne tamne pruge na nogama (zebrice) također su izražene i jasno uočljive.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.