Srebrnolisna lipa

Srebrnolisna lipa (Tilia argentea) je do 30 m visoko drvo, rasprostranjeno u jugoistočnoj Europi, uz rub Panonske nizine, na Balkanskome poluotoku, u Maloj Aziji i Siriji.

Izrazito je panonsko-pontsko-balkanski florni element. Ima široku piramidalnu krošnju s uspravno savijenim granama te ravno ili neznatno krivudavo deblo. Kora je srebrnastosiva, dugo ostaje glatka, kasnije poprima tamnosivu boju, uzdužno izbrazdana. Korijenski sustav je osobito razvijen, prodire duboko u tlo, no uglavnom je plitak. Izbojci su koljenčasti, maslinastozeleni ili crvenkastosmeđi, a mladi su sivo pustenasti.

Pupovi su sitni, jajasti, dvoredni, pokriveni dvjema različito velikim ljuskama koje su katkada posute sitnim dlačicama. Listovi su okruglasto srcasti, oštro napiljenoga ruba, srcaste ili koso odrezane osnove. Dugi i široki su 7-12 cm, zavojito razmješteni, s 3-5 cm dugom, bjeličasto dlakavom peteljkom.

Na licu su tamnozeleni, a na naličju svijetlozeleni te gusto, zvjezdasto i srebrnastodlakavi, bez čuperaka dlačica u kutovima žila. U mladosti su listovi i odozgo dlakavi. Cvjetovi su dvospolni, zelenkaste boje, a oblikuju paštitasti cvat, na debljoj stapci, u kojemu ih ima i više od sedam. Letni list je sjedeći.

Cvatnja je tijekom lipnja i srpnja, kasnije od kasne lipe. Plod je tvrdi, okruglasti, bradavičasti, sivodlakavi oraščić dug do 10 mm, uzdužno sa četiri izražena rebra. Odrvenjeli plodovi su na dugačkoj zajedničkoj stapci, dozrijevaju u listopadu, a zimi ostaju na stablu.

Na području Bilogore i Fruške gore – Srebrnolisna lipa raste pojedinačno i grupimično u šikarama šumskih zajednica termofilnog i mezofilnog drveća pretpanonskoga područja u kojima se ističe nadraslom krošnjom koja tijekom vjetra svjetluca srebrnastom bojom
donje strane listova. Nalazimo je pretežito u zajednicama običnoga graba i hrasta lužnjaka te cera i sladuna.

U Hrvatskoj je najviše ima na području Bilogore, koja je najvjerojatnije po ovoj lipi dobila narodno ime. U šumi hrasta lužnjaka i običnoga graba s lipom, koja je na hrvatskome području rasprostranjena na obroncima zapadnoga dijela Fruške gore, srebrnolisna lipa dominira u sloju drveća. Primiješani su joj lužnjak, cer, kitnjak, divlja trešnja, grab i dr. U zajednici hrasta lužnjaka i običnoga graba sa cerom, na prostorno velikom zaravnjenom području Slavonije i zapadnoga Srijema, sporadično se javlja u sloju drveća zajedno s lužnjakom, običnim grabom, malolisnom lipom i dr.

Ova se lipa mnogo kultivira kao prikladna ukrasna vrsta u vrtovima, parkovima i drvoredima. Naime, izrazito je otporna na zračnu zagađenost, zbijenost tla i ostale stresne uvjete u gradskim sredinama. Budući da je medonosna, cijenjena je u pčelarstvu, a njeni su cvjetovi poznati u pučkoj medicini. Premda ne daju kvalitetan čaj, vrlo su aromatični.