Tulipanovac, autohtono drvo Sjeverne Amerike

Liriodendron L. ili tulipanovac, rod je listopadnog drveća iz porodice Magnoliaceae i obuhvaća dvije vrste, jednu iz Sjeverne Amerike i jednu iz Kine.

Američki tulipanovac (Liriodendron tulipifera) šumsko je drvo visoko do 60 metara. Raste u istočnim državama SAD-a od Ontarija do Floride, u mješovitim sastojinama mezofilnog drveća. Deblo mu je uspravno, dobro se čisti od grana. Krošnja stabla je široka i dosta rijetka. Kora je isprva glatka, žutosmeđa, žuta ili zelenkasta, a kasnije nepravilno ispucala i smeđa te sadrži stanice bogate uljem.

Mladi izbojci su sjajni i svjetlosmeđi, na njima se ističu spiralno raspoređene i dosta velike brazgotine otpalih listova iznad kojih se nalaze prilično veliki, jajoliki, crvenkasto smeđi pupovi, pri vrhu zaokruženi, pokriveni s dvije jednako velike i tijesno spojene ljuske. Spiralno smješteni, svjetlozeleni listovi imaju plojku dugu do 15 cm i isto toliko široku. Plojka lista, da kratko objasnimo, je najvažniji dio lista, a služi za asimilaciju i transpiraciju. Većinom je plosnata, velika i tanka. List se sastoji od plojke, peteljke i dna ili baze lista.

Dakle ono što više-manje svi nazivaju listom jest zapravo plojka lista. Plojka tulipanovca smještena je na vrlo dugačkoj peteljci. Listovi su četverolapi s ušiljenim i gore okrenutim vrhovima lapova, s nešto klinasto zaobljenom ili zaravnjenom osnovom i s konkavno udubljenim prostorima između vrhova srednjih dviju lapova te su nalik na muzički instrument liru. Listove isprva prati duguljasti ili ovalno zaobljeni palistić s kratkim
šiljkom koji brzo opada.

Cvjetovi se pojavljuju poslije listanja i veoma su veliki, nalik na tulipane no nisu mirisni. Sastavljeni su od devet podjednakih ovojnih listova u punom razvoju ljubičasto-crvenih ili žućkasto-zelenih, od kojih su tri vanjska savijena prema van, a šest unutarnjih zatvara brojne, spiralno raspoređene prašnike i slobodne, gusto smještene listove koji imaju po dva sjemena zametka. Pri razvijanju ploda sudjeluje i dio ocvijeća tako da se od brojnih sjemenih zametaka stvara zbijen, poput češera, svjetložuto-smeđi sastavljen plod, na vrhu ušiljen.

Tulipanovac raste poprilično brzo. U domovini je raširen u šumama planinskih dolina. Tamo mu osobito odgovaraju srednje vlažna, nanosna tla sa srednje bogatim mineralnim i humoznim sastavom. U kulturi je prilično skroman u zahtjevima za tlo. Najbolje se razvija na svježim do vlažnim, humoznim ilovačama. Izrazito je fotofilna vrsta. Sjeme ima nizak postotak klijavosti koju zadrži do jedne godine. Mlade biljke lako se presađuju, ali ih ne treba presađivati prerano. Tulipanovac se već preko dvjesto godina iznimno cijeni u hortikulturi, zbog svog dekorativnog izgleda. Manje je poznat u šumskim kulturama premda po brzini rasta i po kvaliteti drva nimalo ne zaostaje za mnogim drugim, često kultiviranim vrstama.

Na stablu američkog tulipanovca provedena je studija koja je utvrdila izvanrednu razinu zaštite genetskih podataka koji su ostali uglavnom nepromijenjeni od razdoblja dinosaura do danas. Genomska promjena je oko 2000 puta sporija nego kod ljudi, što ga čini molekularnim fosilom, zaključio je tim američkih istraživača. Nove informacije su utjecale na naše razumijevanje evolucije cvjetnica, a rezultati su objavljeni u časopisu
BMC biologija. Tim sa sveučilišta iz Indiane i Arkansasa je sekvencirao mitohondrijski genom od vrste Liriodendron tulipifera, kako bi otkrili jednu od najsporijih tihih mutacija (proces koji ne utječe na funkciju gena). Dodali su da je sekvencioniranje pokazalo da su mnogi geni koji su se izgubili tijekom 200 milijuna godina kod cvjetnica, kod ove biljke ostali očuvani.

Kod tulipanovca bolesti lista su vrlo rijetke, a drvo debla razaraju gljive truležnice kao npr. Phelinus pomaceus ili Stereum hirsutum. Drvo tulipanovca upotrebljava se za izradu furnira, sanduka, namještaja, kućišta glasovira i radio aparata, muzičkih instrumenata, prozora, vrata, drvne galanterije te kao celulozno drvo.