Rani hrčak ili proljetna moždanica

Rani hrčak opisao je južnoafrički mikolog Christiaan Hendrik Persoon 1800. godine i dodijelio mu znanstveni naziv Helvella esculenta.

To nije bio najsretniji odabir s obzirom na to da antički naziv Helvella znači aromatična biljka, naziv esculentus dolazi iz latinskog jezika i znači jestiv, a riječ je o otrovnoj gljivi. Švedski mikolog Elias Magnus Fries ovu je vrstu premjestio
u rod Gyromitra 1849. godine.

Znanstveno ime roda Gyromitra dolazi od starogrčkih riječi gyros što znači krug i mitra što znači traka oko glave. Zadržao je naziv vrste, premda konzumiranje sirovog ranog hrčka uzrokuje veće ili manje trovanje, što je individualno.

U literaturi ga je moguće pronaći pod sinonimima Helvella esculenta (Pers.) i Physomitra esculenta (Pers.) Boud. Po čitavoj Europi, a zabilježena je i na mnogim lokacijama po Sjevernoj Americi. Češće se nalazi samo u planinskim predjelima crnogoričnih šuma gdje raste uz putove te oko panjeva smreka i jela.

Klobuk je okruglast, izgledom vrlo podsjeća na mozak jer je vrlo nepravilnog oblika i s naborima u vidu vijuga te se po tome razlikuje od drugih predstavnika roda Gyromitra. Crvenkasto-smeđe je boje, sa starenjem ili uslijed duže izloženosti sunčevoj svjetlosti tamni do gotovo crne boje, dok je donji dio, koji nije izložen svjetlosti, vidljivo bljeđi. Visine je od 4 do 8 cm i širine od 5 do 12 cm. Stručak je žućkasto blijedosmeđe ili blijedo smeđe-ružičaste boje, u tonu s klobukom, dužine od 3 do 9 cm i debljine od 1 do 3,5 cm. Meso je krto, blijedosmeđe i može imati manje ili veće komore. Spore su glatke, vretenaste ili gotovo eliptične. Otisak je spora žućkasto narančasto-smeđe boje.

Vrijeme pojavljivanja je ožujak, travanj, svibanj, a može se pronaći i ranije. Potencijalno je smrtonosna gljiva jer sadrži otrovni aldehid giromitrin koji ima svojstvo nakupljanja u organizmu, uništava crvena krvna zrnca i uz to mu se pripisuje kancerogenost.

Termičkom obradom smanjuje se otrovnost, ali se giromitrin ne gubi posve ni pri visokim temperaturama. Simptomi se ne javljaju odmah, već satima nakon konzumiranja, odnosno kako je objašnjeno na stranici hitnapomoć.net, imaju dugu inkubaciju. Rani su simptomi bolovi u želudcu, prekomjerno znojenje, vrtoglavica i, u nekim slučajevima, koma. Girotoksin djeluje na središnji živčani sustav i oštećuje jetru. Ako se u organizmu nakupi dovoljna količina giromitrina, nastupa smrt.

Događalo se da ljudi zamjene jestivi pravi smrčak i rani hrčak zbog čega je dobro uzdužno prerezati smrčak i uvjeriti se da je šupalj čitavom dužinom, uključujući klobuk. Može se prerezati i poprečno pa ako je riječ o pravom smrčku, klobuk se može nataknuti na prst. Klobuk ranog hrčka izgledom podsjeća na mozak s vijugama, a klobuk pravog smrčka na pčelinje saće (kao da ima nepravilne šupljine pregrađene stjenkama). Slične su i druge gljive iz roda Gyroomitra i njih isto tako valja izbjegavati zbog giromitrinskog sindroma.

Veliki hrčak (lat. Gyromitra gigas (Krombh.) Cooke i dr.) je veći i svjetlijeg klobuka koji manje nalikuje mozgu. Gljiva latinskog naziva Gyromitra fastigiata (Krombh.) Rehm manjeg je klobuka, boje karamele do tamnosmeđe i s naborima zbog kojih više podsjeća na predimenzioniranu grožđicu, nego na mozak.