Biserna muhara, bisarka ili bisernica

162

Biserka stvara mikorizne veze s listačama i četinjačama, poput hrasta i bora, kojima osigurava određena hranjiva u zamjenu za glukozu.

Česta je gljiva, pojavljuje se od kasnog proljeća do kasne jeseni, uvjetno je jestiva i slična otrovnoj panterovoj muhari zbog čega se posvuda u literaturi upozorava na opasnost zamjene.

Gljiva je umjerenog pojasa sjeverne hemisfere te je česta u Europi. Raste posvuda u listopadnim i crnogoričnim šumama. Pojavljuje se pojedinačno, u manjim grupama ili je raštrkana po većoj površini.

Klobuk je širok od 5 do 15 cm. Na početku sazrijevanja je poluloptast, kasnije ravan, smeđe-crvenkast ili sivkasto-ružičast, ponekad s vidljivo svjetlijim rubom, a pri kraju sazrijevanja blijed. Pokriven je crvenkastim, smećkastim ili sivkastim mrljama, odnosno krpicama koje su prema sredini gušće. Kiša s njega lako ispere ostatke ovojnice. Kožica je pomalo ljepljiva, lako se guli, meso je ispod nje crvenkasto. Listići su bijeli, gusti, na oba kraja suženi, a na pritisak poprimaju crven kastu boju. Stručak je visine od 10 do 20 cm, širine od 3 do 4 cm, valjkast, bjelkast ili srebrnkast, pri bazi tamniji, a na pritisak pocrveni. Na početku sazrijevanja je pun, a potom šupalj, baza je gomoljasta i stoga deblja. Vjenčić (prsten rukavac) je bijele ili žućkaste boje i spušta se pa podsjeća na suknjicu. Do kraja sazrijevanja ličinke ga izgrizu sve do klobuka. Meso je bijelo, na nagriženim mjestima ili na prerezu ili uslijed pritiska pocrveni. Otisak spora je bijel.

Raste od kraja svibnja pa do kasne jeseni. U ovoj vrsti gljive utvrđen je hemolizin koji spada u trbušne otrove pa uzrokuje probavne smetnje; razgrađuje crvena krvna zrnca.
Ovo je uvjetno jestiva gljiva što znači da je otrovna dok je sirova. Prije pripremanja gljive za jelo potrebno je s klobuka oguliti kožicu (lako se guli) jer u njoj ima najviše termolabilnog hemolizina. Hemolizin se uništava kuhanjem na temperaturi od 70 ºC. U jednoj ruskoj knjizi navodi se da je ljekovita, ali o tome nema daljnjih podataka. Zbog sličnosti s drugim vrstama muhara, nikako se ne preporučuje brati biserku ako niste posve sigurni.

Miris nije izražen, okus je u početku blag, a zatim oštriji pa i nadražujući konzumira li se greškom sirova gljiva. Iskusni gljivari hvale okus termički obrađene gljive.

Najsličnija joj je panterova muhara lat. Amanita pantherina (DC ex Fr.) Secr. i postoji velika opasnost da se s njom zamijeni, osobito dok su gljive vrlo mlade. Panterova muhara izaziva panterinski sindrom što uključuje grčenje mišića i halucinacije, a otrovnija je od čuvene crvene muhare.

Donekle se razlikuju po boji klobuka, biserka je nešto svjetlija, a panterova muhara ima kestenjasto-smeđu boju klobuka koja se ili ne mijenja ili može potamniti. Mrlje, odnosno krpice na kožici klobuka biserke blagog su obojenja i lako se ljušte, a kod panterove muhare izrazito su bijele boje i teško se odvajaju. Stručak panterove muhare izrazito je bijel i ne mijenja boju uslijed pritiska, kao ni listići. Biserka ima vidljivo naboran vjenčić, a panterova muhara gladak. Obje vrste imaju bijeli otisak spora. Slična je biserki i prava tigrica (Amanita spissa) (Fr.) P. Kumm koja je isto tako uvjetno jestiva, ali joj meso ne mijenja boju uslijed pritiska.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.