Smrdljiva pupavka

80

Smrdljiva pupavka, lat. Amanita virosa (Fr.) Bertillon pripada rodu Amanita i porodici Amanitaceae. Privlači pažnju svojim lijepim izgledom, no ovu vitku bijelu damu iz svijeta gljiva valja strogo izbjegavati.

U suprotnosti je sa simbolikom prema kojoj se bijela boje veže uz nevinost, točnije, trovanje ovom gljivom ima smrtnu posljedicu. Zato na engleskom i francuskom nosi naziv koji se na hrvatski jezik prevodi kao anđeo smrti (european destroying angel i ange de la mort).

Rasprostranjena je po sjevernoj Europi dok se u središnjoj i južnoj nalazi na većim nadmorskim visinama. Raste u crnogoričnim šumama, a rjeđe pridolazi u listopadnim i miješanim. Raste u blizini stabala. Preferira vlagu, umjerene temperature i umjerenu zasjenu. Pridolazi pojedinačno ili u grupama.

Čitavo plodno tijelo je bijele boje. Klobuk je promjera od 5 do 9, rjeđe do 15 cm. U ranijoj fazi je polukuglast, potom zvonolik, pa se izravnava. Kožica je bijele boje, glatka i pomalo ljepljiva kada je vrijeme vlažno, a za suhog vremena se sjaji. Meso je također bijelo i ne mijenja boju uslijed oštećenja. Listići su srednje široki, gusti, slobodni i bijeli i ne mijenjaju boju uslijed oštećenja. Spore su srednje veličine, okruglaste i glatke, a otisak spora bijele boje. Stručak je valjkast, uspravan, dužine od 7 do 12 cm i promjera od 1 do 1,5 cm i s uspravnim ljuskama. Prisutan je prsten koji se lako trga, a na bazi je blago zadebljan i prisutna je opnasta ovojnica. Ni prsten ni opnasta ovojnica nisu uvijek siguran znak raspoznavanja jer kod nekih zrelih primjeraka prsten ne mora biti prisutan, a ovojnica može biti ukopana u tlo. Miris mesa je odbojan, po trulom krumpiru, pa otuda narodni naziv za ovu gljivu.

Vrijeme pojavljivanja je ljeto, jesen. Počinje se pojavljivati u lipnju i biva prisutna još u listopadu. Smrdljiva pupavka sadrži otrovne amatoksine i falotoksine. Jetru i bubrege razara amatoksin α-amanitin.

Vrsta je smrtno otrovna te ju se ne smije čak ni dirati i treba baciti sve ubrane gljive bile jestive ili ne, ako je samo jedna smrdljiva pupavka među njima. Problem je utoliko veći što se simptomi trovanja javljaju tek nakon 6 do 24 sata. Za to vrijeme dolazi do jakog oštećenja bubrega i jetre, te je osobi potrebno presađivanje. U slučaju saznanja da je netko jeo smrdljivu pupavku potrebno je odmah i obavezno pozvati hitnu pomoć. Pomaže što hitnije osobi dati piti toplu vodu i izazvati povraćanje. Daje se aktivni ugljen (1
tableta na 1 kg tjelesne mase). Osobu treba utopliti. Smrdljiva pupavka izaziva faloidni sindrom. Djeluje na središnji živčani sustav, dolazi do dehidracije organizma, grčenja glatkih mišića, te se javlja nepodnošljiva bol u želucu, dijareja, povraćanje i slabost. Simptomi iščezavaju drugi dan, ali ostaju teške posljedice, tj. ne dolazi do oporavka. Pretpostavlja se da protuotrovno djelovanje ima biljka sikavica, lat. Silybum marinum zbog prisustva silimarina (skupni naziv za prirodne fenole flavanolignane).

Opasno je smrdljivu pupavku zamijeniti sa sličnim vrstama iz istog roda, osobito šumskom pečurkom, lat. Agaris silvicola Vitt. koja je jestiva i odlične kvalitete, čije plodno tijelo može isto tako biti potpuno bijelo, a tek kasnije klobuk poprima žućkastu boju i žuti na dodir. Bijeli listići šumske pečurke s vremenom mijenjaju boju do tamnosmeđe. Slična je i jestiva i kvalitetna gomoljasta šumarica, lat. Agaricus abruptibulbus Peck., koja se sabire dok je još bijela. Listići joj kasnije tamne do tamnosmeđe, a klobuk žuti uslijed pritiska. Vrlo joj je slična također smrtno otrovna bijela pupavka, lat. Amanita verna (Bull.) Lam. 1783. koja preferira bjelogorične šume i koja nema ljuske na stručku.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Loading...

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.