Hrvatska šarena koza

2068

Iako je u Hrvatskoj duga tradicija uzgoja koza, niti u jednoj se grani stočarstva tijekom povijesti situacija nije toliko drastično mijenjala kao u kozarstvu.

Uzgoj koza bio je raširen u cijeloj Hrvatskoj, ponajviše u Dalmaciji,Dalmatinskoj zagori i Istri. Tako je godine 1808. zabilježen najveći broj koza u Hrvatskoj kada se samo u Dalmaciji uzgajalo 750.000 grla, sredinom 19. stoljeća 427.000, početkom 20. stoljeća oko 200.000, a 1939. godine bilo ih je samo 115.000. Međutim, neposredno nakon donošenja Zakona o zabrani držanja koza godine 1954. u Hrvatskoj se uzgajalo samo 101.609 koza.

Hrvatska šarena koza nastala je na krševitim, škrtim i nepristupačnim terenima južnog Velebita,Dinare, Kamešnice i Biokova, gdje se i danas najviše uzgaja. Nije zabilježeno da je u nekom razdoblju prošlosti ova pasmina znatnije i planski oplemenjivana, bilo je tek sporadičnih pokušaja pa se, stoga, može zaključiti kako je izvorno oblikovanana ovim područjima.Dakle, može se reći da su izvorna svojstva hrvatske šarene koze u vrlo visokom stupnju primjerena tipičnim ekološkim, gospodarskim i kulturnim uvjetima Dalmatinske zagore. U brdskim selima tih područja nekada je svako domaćinstvo držalo po nekoliko koza, a veća stada uzgajali su planinski stočari. Na brojnost populacije hrvatske šarene koze negativan je utjecaj svakako imalo donošenje Zakona o zabrani držanja koza. Ta odredba, na sreću, nikada do kraja nije zaživjela, ali je razlog današnjem slabom poznavanju brojnosti ove populacije u prošlosti, kao i slabom poznavanju možebitnog upliva drugih pasmina u genotip hrvatske šarene koze.

Hrvatska šarena koza pripada skupini ekstenzivnih mediteranskih pasmina, odnosno njezine su bitne odlike otpornost, izdržljivost i skromnost, ali i spretnost te snalažljivost u kretanju i pronalaženju hrane na nepristupačnim terenima. Gotovo je isključivo namijenjena proizvodnji mesa, ponajviše jaretine te kozje kaštradine.

Koze su iznimno skladne tjelesne građe, čvrstog okvira i nešto dužeg trupa.Tijelo hrvatske šarene koze obraslo je (osim nogu) dugom, sjajnom i gustom kostrijeti različite boje. Unutar pasmine prevladavaju šarena (crno-bijela) grla, dok su potpuno crna (4,8%), smeđa (0,6%) i siva grla (0,5%) znatno rjeđa.

Koža hrvatske šarene koze je pigmentirana, elastična i na opip poprilično tvrda. Glava je srednje duga, ravna ili u pojedinih grla blago ugnuta (Mioč i Pavić, 2002). Koze i jarci mogu biti šuti ili rogati, s tim da je pojavnost rogatih jaraca znatno češća. Rogovi su prosječne dužine 29 cm, uglavnom rastu unazad, poput sablji, tamne su boje, grubi, bez sjaja i izbrazdani, s tim da su imvrhovi u starijih grla znatno udaljeniji jedan od drugog (Mioč i sur., 2008). Uške su srednje duge, pokretljive i pigmentirane, najčešće crne ili crno-bijele.

Za hrvatsku šarenu kozu karakteristična je pojava brade u oba spola, s tim da je u jaraca duža i bujnija. Vrat je dug, tanak i osrednje mišićav, a na njemu se ponekad na donjem dijelu nalaze resice. Prednji dio trupa slabije je razvijen, s izrazito uskim i plitkim prsima. Greben je izražen, dok su sapi strme i umjereno široke. Prosječna visina do grebena, odraslih, potpuno razvijenih koza je 61,3 cm, dužina trupa 69,1 cm, širina prsa 17,8 cm, dubina prsa 30,6 cm, opseg prsa 84,3 cm i opseg cjevanice 8,3 cm (Mioč i sur., 2008). Prosječna tjelesna masa ženskih grla je 44 kg, a muških od 50 do 65 kg, rjeđe do 70 kg. Noge su tanke i čvrste, a papci tvrdi i prilagođeni dugotrajnom hodanju na kamenitim, krškim terenima. Vime je slabo razvijeno, većinom pigmentirano ili pjegavo, obraslo dugom dlakom (Posavi i sur., 2002).

Koze se najčešće pripuštaju u jesen, jare u proljeće, uz prosječnu veličinu legla od 1,25 jaradi (HPA, 2011) i prosječne porodne mase oko 2,3 kg (Prpić i sur., 2010). Jarad tijekom razdoblja od partusa do klanja, odnosno do klaoničke mase od 24 kg, prosječno dnevno prirasta oko 110 g. Prosječni randman klanja je 48%, a masa toplog trupa 11,6 kg (Prpić i sur., 2010;Držaić, 2010).

Hrvatska šarena koza prvenstveno se uzgaja za proizvodnju mesa, dok sekrecija mlijeka najčešće traje onoliko dugo koliko jarad siše. U stadima koja se koriste za proizvodnju mlijeka laktacija traje od 150 do 250 dana i za to vrijeme koze proizvedu od 100 do 250 litara mlijeka. Ranije se ta pasmina koristila i za proizvodnju kozje dlake – kostrijeti, i od jednoga grla u prosjeku semoglo dobiti od 300 do 1000 grama gruboga kozjeg vlakna (Posavi i sur., 2002), ovisno o dobi, spolu, tjelesnoj razvijenosti, zdravlju i drugim čimbenicima.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Loading...

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.