Artičoka, ljekovita biljka koja voli toplu klimu

Artičoka je kao ljekovita biljka poznata još iz stare Grčke i Rima, a uzgoj započinje u 15. stoljeću. Kod nas se najviše uzgaja u primorskim krajevima.

Artičoka je višegodišnja zeljasta biljka. Odlikuje se jako razvijenim vretenastim korijenom velike usisne moći koji duboko prodire u tlo pa dobro uspijeva i na siromašnim tlima. Korijen bez oštećenja podnosi niske temperature i u kontinentalnim područjima. U prvoj godini biljka razvija samo lisnu rozetu, a u drugoj cvjetonosnu stabljiku. Listovi su vrlo krupni s jako izražnim glavnim rebrom. Liske su jako usječene i s naličja mekane i gusto obrasle dlačicama. S lica su zelene boje, a s naličja srebrnastobijela. Prizemni listovi dosežu dužinu i preko 1 m. Stabljika je ravna, šuplja, debljine 5 cm i u vršnom dijelu razgranata.

Na kraju vegetacije stabljika se suši, a sljedeće se godine razvija nova. Na vrhovima se nalaze krupni cvatovi čija je loža pokrivena čvrstim, debelim i sočnim listićima složenim poput crijepa. Vršni se dijelovi sužavaju i završavaju bodljom dugom 1 – 3 cm. Iz lože izbijaju uske, plave do plavo-ljubičaste latice. U cvjetnoj se loži razvija sjeme. U jednoj glavici ima 300 – 500 sjemenki. Masa 1000 zrna je 30-45 g.

Još neotvoreni cvatovi artičoke koriste se u kulinarstvu, a jestive su i lisne peteljke. U ljekovite se svrhe koriste mladi listovi u prvoj vegetaciji. Najčešće se upotrebljavaju za liječenje oboljenja jetre i protiv povećanog kolesterola u krvi. U ovom se slučaju koristi mlado lišće bez peteljki. List sadrži cinarozid, luteolin i gorke tvari, a bogat je i mineralima, posebno kalijem i magnezijem.

Artičoka je biljka izrazito tople klime i jako voli vlagu i svjetlo. U područjima s vrlo hladnim zimama bez snijega treba ju pokrivati. S obzirom na snažan korijenov sustav i veliku količinu nadzemne mase, artičoka najbolje uspijeva na dubokim i plodnim tlima i ne podnosi močvarno i hladno tlo.

Uzgoj i agrotehnika

Za proizvodnju lista artičoka se uzgaja kao jednogodišnja kultura, a za proizvodnju cvjetnih glavica i sjemena kao dvogodišnja ili višegodišnja. U Njemačkoj jc razvijena višegodišnja sorta koja se koristi u medicini. Uspjeh u višegodišnjem uzgoju artičoke ovisi o vremenskim uvjetima tijekom zime jer hladne zime bez snijega mogu potpuno uništiti nasad.

Artičoka se kao višegodišnja kultura uzgaja u plodoredu. Kao pretkulture najviše joj odgovaraju gnojene okopavinc. Na istu se površinu može sijati tek nakon 3-4 godine.

U jesen treba obavezno obaviti duboko oranje, a u proljeće predsjetvenu pripremu tla. Artičoka razvija veliku biljnu masu pa ju redovito treba gnojiti. U konvencionalnoj se proizvodnji tijekom predsjetvenih priprema primjenjuje 500 – 800 kg/ha mineralnog gnojiva NPK (15-15-15). Ako se uzgaja kao višegodišnja kultura, tada u kasnijim godinama uzgoja treba također primjenjivati NPK gnojivo i to obično u vrijeme međurednog kultiviranja, na kraju jedne ili na početku sljedeće vegetacije. U organskoj proizvodnji treba primijeniti veću količinu stajskog gnojiva (50 i više t/ha) ili drugih dozvoljenih gnojiva. Artičoka se može razmnožavati vegetativno – mladim izdancima, i generativno – sjemenom. Danas se isključivo prakticira direktna sjetva sjemena u polje.

Sjetva se obavlja sijačicama na dubini 3-5 cm. Sije se u neprekinute redove na razmaku od 70 cm tako da na 1 m2 padne 10 sjemenki. Za 1 ha potrebno je 4 – 6 kg sjemena.Ukoliko se artičoka razmnožava izdancima, treba ih saditi na razmaku 70 x 40 cm. Sjetva se obavlja u proljeće, najčešće u drugoj polovici travnja. Ako jc tlo toplo, u povoljnim uvjetima vlage biljke niču za 5 – 10 dana.

Njega artičoke obuhvaća međuredno kultiviranje, okopavanje, prihranjivanje i eventualno zagrtanje.
Okopavanje se obavlja tijekom prve godine uzgoja 2-3 puta. Ako se artičoka uzgaja kao višegodišnja kultura, u drugoj se godini uzgoja okopava 1 – 2 puta. Prvo okopavanje treba obaviti rano u proljeće, već u travnju, a drugo prema potrebi.

Prihranjivanje se obavlja istovremeno s međurednim okopavanjem. Za to se koristi dušično gnojivo (KAN) u količini od oko 200 kg/ha. U prvoj godini uzgoja prihrana se obavlja dva puta, a u drugoj samo jednom uz primjenu nešto veće količine. U područjima s vrlo hladnim zimama poželjno je biljke prije mrazeva zagrnuti zemljom tako da samo vršni dijelovi listova ostanu izvan zemlje.

Berba artičoke

Lišće se artičoke kosi nekoliko puta. Prva se žetva obavlja kada biljke razviju 6-10 listova dužine 30 – 40 cm. Lišće se kosi strojno na visini 5-10 cm iznad tla i odmah potom suši. Biljke se ne smiju prenisko odrezati kako bi se osigurao brz razvoj novih listova. Ovisno o uvjetima (temperature, plodnost tla, navodnjavanje i si.), artičoka može dati 2-4 žetve tijekom jedne vegetacije. Budući da se radi o vrsti koja daje veliku količinu zelene mase, sušenje treba obavezno obavljati u sušnicama. Berba cvjetnih glavica obavlja se ručno dok se glavice još nisu otvorile.

Sušenje

Lišće artičoke bere sc dok središnje rebro nije postalo suviše jako. Da bi se omogućilo brže sušenje, rebro treba zgnječiti ili sasjeći. Lišće se suši na temperaturi do 50 °C uz jako prozračivanje. Sušenjem na višim temperaturama dolazi do razgradnje fenola, a lišće tamni, zbog čega gubi na kvaliteti. Za 1 kg suhog lišća potrebno je 7 – 8 kg svježeg. Pri zakašnjeloj berbi odnos svježeg i suhog lista je znatno nepovoljniji i može biti 1 : 12 ili 1 : 14.

U prvoj godini uzgoja artičoka daje 2000 do 3000 kg/ha suhog lišća. U drugoj godini može se dobiti 25 000 do 30 000 komada cvatova po hektaru. Kod novijih sorti, koje sc uzgajaju kao višegodišnje kulture, godišnji prinos svježeg lista u drugoj i trećoj godini može bili i 20 – 40 t/ha, a suhog 2500 – 5000 kg/ha.