Čičak kao ljekovita biljka

Obični čičak iz roda Arctium na engleskom se naziva burdock. Biljni simbol Škotske uvijek ćete naći pod nazivom thistle, a odnosi se na biljke iz porodice glavočika poput sikavice, osjaka i kravačca.

Prema izvorima koji obrađuju škotsku simboliku, nije sigurno o kojoj se točno vrsti radi, a uz to su vrlo slične izgledom. Čičak je dvogodišnja biljka. Vretenasti, mesnati sočni korijen dug je do 60 cm, nosi brojno postrano korijenje. U prvoj godini pojavljuju se veliki prizemni listovi sakupljeni u rozetu. Ti listovi imaju peteljke duge do 30 cm, a plojka je dužine do 40 cm i po tome se čičak ubraja među zeljanice s najvećim listovima. U drugoj godini izraste uspravna, razgranata stabljika visine od 80 do 150, ponekad i 200 cm.

Listovi na stabljici prema vrhu su sve manji. Na vrhovima ogranaka razvijaju se cvjetne glavice i to od lipnja do rujna. Plodne glavice imaju na sebi kukice. Dozrijevaju od kolovoza na dalje. Zreli plodovi već se pri slabom dodiru odvajaju od stabljike i kukama hvataju za odjeću, dlaku životinja i slično, što je način na koji se čičak razmnožava.

Čičak je euroazijska vrsta. Kod nas dolazi po svim krajevima, od nizina do brdskog pojasa. Raste po poljima, uz putove, obale rijeka i potoka, rubove šuma i u blizini ljudskih naselja. U nekim zemljama Europe, Kini i SAD-u uzgaja se u vrtovima, a u Japanu i plantažno kao povrtna biljka.

Za ljekovite svrhe prvenstveno se koristi korijen. Svježi korijen, koji je ljekovitiji od suhog, može se sakupljati cijele godine. Za sušenje se iskopa korijen dvogodišnjih biljaka, u jesen ili rano u proljeće. Iskopani korijen se očisti, osuši i spremi u dobro zatvorene posude. Mogu se koristiti i mladi listovi i sjemenke. U prehrambene svrhe mogu poslužiti proljetni izdanci, mlada stabljika i sjemenke.

S obzirom na kemijski sastav, čičak je vrlo značajna ljekovita biljka. Korijen sadrži inulin, eterično i masno ulje, tanine, gorke tvari, različite kiseline, sumporne spojeve i različite minerale. Značajno je da korijen sadrži tvari koje sprječavaju rast tumora. Listovi su vrijedni jer sadrže gorke tvari, eterično ulje, provitamin A, vitamin C, nešto sluzi, tanine i druge tvari.

Čičak je koristan za unutarnju i vanjsku upotrebu. Korijen djeluje protuotrovno, ima antibakterijska i antigljivična svojstva. Sok ili ekstrakt djelotvoran je protiv HIV-a. Povećava otpornost organizma na infekcije. Po visokom sadržaju inulina čičak je vrlo koristan za liječenje smetnji jetre i žuči i za čišćenje krvi. Korijen ima diuretična i purgativna svojstva te uklanja otrove iz tijela. Služi za liječenje reume i gihta, bolesti mokraćnih organa i bubrega. Tako se čaj od korijena primjenjuje protiv stvaranja bubrežnih kamenaca, a slično djeluje i čaj od sjemenki i listova. K tome, čaj od korijena služi za čišćenje crijeva i poboljšava probavu.

Ekstrakt korijena vrlo je djelotvoran u liječenju menstrualnih poteškoća. Korijen i list rabe se kod upale želudca, želučanih čireva i za pospješenje probave. Sastojci u čičku djeluju vrlo povoljno na liječenje vrlo različitih kožnih bolesti. Dobri se uspjesi postižu u liječenju zloćudnih čireva i tuberkuloze kože. Oparak od listova ili uvarak od korijena upotrebljavaju se kao tonik za osvježenje kože ili ispiranje u slučaju prhuti.

Čičak je dobar lijek protiv bolesti usta i ždrijela. Pomaže kod skrofuloze, tj. otekline limfne žlijezde u vratu. Može se koristiti i u liječenju tifusa, sifilisa i otrovanja živom. Protiv ugriza životinja jede se istucano sjeme što djeluje na oslobađanje krvi od otrova, a oblozi od zgnječenog lišća vrlo su djelotvorni protiv ugriza zmija. Treba izbjegavati prekomjernu
upotrebu, što se naročito odnosi na trudnice i dojilje.