U sadnji tikvica nije preporučljivo saditi na površinu na kojoj su bile kulture iz porodice tikvenjača (buče, bundeve, dinje, krastavci i lubenice) jer često imaju zajedničke štetnike i bolesti koje se onda još više razvijaju.
Tikvice brzo rastu, bujne su i stvaraju sočne plodove pa trebaju mnogo vlage i hraniva u tlu. Ljeti i za sušnih razdoblja potrebno je osigurati navodnjavanje kako bi se osigurao ravnomjeran razvoj ploda i dostatna količina hraniva biljci. Tikvice su veliki potrošači hraniva, pa im je bitno osigurati dovoljno plodno tlo.
Gnojiva bogata dušikom koriste se u fazi rasta, a ona bogata fosforom i kalijem potiču stvaranje cvjetova i plodova. Preporučuje se prihrana folijarno dušikom u prvim fazama razvoja lista u svrhu povećanja lisne mase, a kasnije prihrana kalijem u svrhu debljanja ploda. Prihrana se preporučuje svakih deset dana i to u večernjim satima kada su pore listova otvorene kako bi mogle upiti hraniva.
Tikvama jako odgovaraju gnojiva od komposta i ljekovitih biljaka, osobito gaveza i koprive. Okopavanje mladih biljaka nakon nicanja od velike je važnosti za rahljenje tla i sprječavanje nicanja od korova. Kasnije se preporučuje malčiranje. Zemlja će tako ostati rahla i bolje će se zadržavati vlaga, a plodovi i listovi neće ležati na tlu pa će biti manje skloni bolestima.
Redovitim ubiranjem povećava se prinos mladih biljaka te potiče stvaranje novih plodova. Dobro ishranjena biljka uz redovitu berbu može dati 20 – 30 plodova, a to može značiti prinos od 20 – 40 t/ha. Bere se nožem ili škarama, s oko 2 cm stapke.
Pri uzgoju na otvorenom izravnom sjetvom tikvice se beru od početka srpnja do kraja kolovoza u kontinentalnom području, a u mediteranskom berba počinje oko 2 tjedna ranije. Ako su vriježe i lišće zdravi, može se brati do 2 mjeseca. Pakiraju se u plitke letvarice do 5 kg ili u kartonske kutije. Ako je potrebno mogu se uskladištiti pri 10 °C i 95 % relativne vlage zraka najviše tjedan dana.