Sjevernojadranski magarac

Sjevernojadranski magarac oblikovan je na području kvarnerskog otočja i sjevernog dijela jadranskog priobalja.

Kao i druge pasmine magaraca, pretpostavljamo da je dospio na ova područja prije više od dvije tisuće godina, tijekom migracije vrste mediteranskom rutom.

Sjevernojadranski magarac u znatnoj je mjeri srodan istarskom magarcu, ali je sačuvao značajnu prepoznatljivost vanjštine i genetske strukture. U minulim vremenima korišten je za prijevoz tereta i rad na malim obradivim krškim površinama primorskog i otočnog dijela Hrvatske.

Izvrsno se adaptirao na okružje, suha i vruća ljeta, čest nedostatak hrane i vode te krševiti teren po kojem se kretao. S obzirom na uvjete držanja, ističemo da je gotovo cijele godine boravio na otvorenim kamenjarskim mediteranskim pašnjacima, gdje je pronalazio dovoljno hrane za svoje potrebe. Dohrana magarca sijenom ili drugom voluminoznom ili krepkom krmom bila je iznimno rijetka.Nastambe u kojima se magarac smještao tijekom noći ili nepovoljnih razdoblja godine bile su skromne, u obliku jednostavnih nadstrešnica, načinjene od kamena ili drva.

Sjevernojadranski magarac je pasmina magaraca umjerene veličine okvira. S obzirom na veličinu tjelesnog okvira nalazi se između primorsko-dinarskog i istarskog magarca. Izvrsno je prilagođen okružju, čvrste konstitucije i snažne tjelesne građe. U grebenu je visok 115 cm, dužine tijela 121 cm, što upućuje na njegov pravokutni format. Umjerene je širine i dubine prsa. Glava je profinjena, velika, ravnog profila, s dugim ušima s bijelim dlakama u unutrašnjosti i tamnim ušnim rubom. Griva je duga, tamna, ponekad sa svjetlijim baznim dijelom dlake, uglavnom stršeća ili ponekad pada na stranu. Vrat je umjereno širok, muskulozan i dobro nasađen. Greben je dug i slabije izražen, leđna linija ravna do blago konveksna. Sapi su blago strme, osrednje mišićavosti i izraženoga sakralnog dijela. Prsa su srednje duboka ali uska. Kopito je srednje veličine, tvrdo i izdržljivo. Boja trupa uglavnom varira od tamnosmeđe do crne, a samo u manjoj mjeri zastupljena je tamnosiva boja. Trbuh je, kao i unutarnja strana stegana, sive do prljavobijele boje. Križ i zebrice uglavnom nisu jasno uočljive.

Veličina populacije sjevernojadranskog magarca procijenjena je na oko 100 reproduktivno sposobnih magarica te 20 reproduktivno aktivnih pastuha. Premda postoji, evidencija magaraca u Republici Hrvatskoj još uvijek nije pasminski razlučila jedinke unutar vrste. Reproduktivna aktivnost populacije je zadovoljavajuća te drži izglednim oporavak populacije. Pasmina je rasprostranjena na kvarnerskom otočju, sjevernom dijelu jadranskog priobalja i u istočnom dijelu Istarskog poluotoka.