Navodnjavanje nasada stolnog grožđa

Voda je, kao sastavni dio biljke, neophodna za većinu fizioloških procesa i sintezu organskih tvari. Smatra se da se vinova loza uspješno može uzgajati u uvjetima s godišnjom količinom oborina od 600 do 800 mm. S povoljnim rasporedom unutar godine.

Sustavi uzgoja stolnog grožđa dizajnirani su tako da razvijaju veliku lisnu površinu koja omogućava postizanje visokih prinosa. Velika lisna površina za posljedicu ima i velike gubitke vode s površine lista (transpiracija) te je zato veća potreba za navodnjavanjem u odnosu na sustave uzgoja vinskog grožđa. Kod sorata rane dobi dozrijevanja razdoblje navodnjavanja treba skratiti, dok ga kod sorata koje kasno dozrijevaju treba produljiti. Također, sorte rane dobi dozrijevanja moguće je navodnjavati i nakon berbe, kako bi lisnu površinu održali u dobrom fiziološkom stanju, što omogućuje sintetiziranje rezervnih tvari potrebnih za dozrijevanje mladica.

Ipak, pretjerano navodnjavanje može stimulirati vegetativni rast. On može nepovoljno utjecati na osjetljivost mladica na niske temperature i na rod iduće godine. Potrebno je više navodnjavati sorte na višim uzgojim oblicima u odnosu na one na nižim, bujnije u odnosu na slabo bujne te rodne u odnosu na slabo rodne. Količina vode potrebna lozi nije ista u svim fenofazama. Veće količine potrebne su neposredno prije pupanja vinove loze. Zatim prilikom intenzivnog porasta mladica i bobice te u fazi dozrijevanja grožđa. Navodnjavanje, ako je moguće, potrebno je izbjegavati u fazi cvatnje i oplodnje. Kako ne bi došlo do nepoželjnog osipanja cvjetova i pojave prevelike bujnosti. S druge strane, nedostatak vode u tom razdoblju može utjecati na reduciranu oplodnju.

Također, nedovoljna količina vlage tijekom ljetnih mjeseci može utjecati na kvalitetu grožđa, čineći meso razvodnjenim, a samu bobicu mekanom, manje čvrstom, neizražene obojenosti i neodređene arome. U uzgoju stolnog grožđa vrlo je značajno nadoknađivanje nedostatne količine vode putem navodnjavanja. Zato jer dovodi do povećanja krupnoće bobice i grozdova, veće otpornosti na čuvanje i manipulaciju u transportu i trgovini, a u sušnim godinama čak i do povećanja sadržaja šećera u grožđu. U primjeni je više različitih načina navodnjavanja vinove loze. Oni uglavnom ovise o reljefu, klimatskim uvjetima, vrsti tla te dostupnosti vode za navodnjavanje. Navodnjavanje u brazde prikladno je za ravne terene ili terene s vrlo malim padom.

Vrlo je jednostavno za primjenu, ne iziskuje mnogo materijalnih sredstava, ne povećava opasnost od gljivičnih infekcija, a navodnjavanje se može kombinirati s unošenjem mineralnih gnojiva. Navodnjavanje po cijeloj površini preporučuje se samo za ravne površine i ravne terene, zbog velikih količina vode potrebne za navodnjavanje, velikog blata i mulja te nemogućnosti ulaska mehanizacije radi izvođenja drugih zahvata, ali i zbog velikog isparavanja vode koje mogu dovesti do pojave gljivičnih bolesti.

Navodnjavanje kišenjem može se uspješno primjenjivati i na nagnutim terenima te predstavlja jedan od najučinkovitijih mrazova. Međutim, zbog vlaženja zelenih dijelova trsa, veća je mogućnost razvoja bolesti te pojavu korova, a pri visokim temperaturama velika su isparavanja, a time i gubici vode. Navodnjavanje sustavom „kap po kap“ predstavlja jedan od najboljih načina navodnjavanja vinove loze jer se može točno nadzirati količina potrošene vode po trsu. Osim niskih troškova za vodu, prednost ovoga sustava je i mogućnost dodavanja hranjiva u vodu za navodnjavanje.

Navodnjavanje sustavom podzemnih kapaljki trenutno je najbolji, ali i najskuplji način navodnjavanja. Sastoji se od perforiranih cijevi ukopanih u zemlju u zoni korijena, pa je iskorištenje vode najveće u odnosu na druge načine navodnjavanja. Prednosti ovakvog sustava navodnjavanju su mala potrošnja vode, izbjegavanje zakorovljenosti nasada i razvoja gljivičnih bolesti, dok su nedostaci skupoća postavljanja sustava u vinogradu te mogućnost omatanja korijena oko cijevi i zatvaranje perforacija.