Topola, simbol vode i ljekovitosti

Kod bijele topole (mlada stabla), kora je glatka, sivobijela do zelenkasta s karakterističnim hrđastocrvenim pukotinama. Na starijim stablima, ispucana je osobito u donjem dijelu debla.

Mladi listovi su dlakavi i tanki, stariji više kožasti, na licu sjajno tamnozelene boje, na naličju iste boje kao i izbojci i pupoljci snježno bijeli, režnjevi su nejednake veličine, trokutasto ušiljeni i nepravilno nazubljeni. Muški cvjetovi su viseće rese, dužine 3 do 7 cm, ženske rese su nešto duže. Cvate od travnja do svibnja.

U grčkoj mitologiji, bijela topola simbolizira čudesna elizejska polja (slavi pobjedu ratnika), crna topola podzemni svijet Had. Budući da su lice i naličje listova topole različitih boja (nijansi), u drevnoj kineskoj tradiciji poistovjećivali su se s Jingom (Nebo) i Jangom (zemlja), te lunarnim mjesečevim i sunčanim sistemom. U Kini su je koristili za stabiliziranje energije u obiteljskim kućama. Kod Hidaca Indijanaca u Sjevernoj Americi postoji vjerovanje da svaki predmet u prirodi posjeduje svoju sjenku. Vjeruju da sjenke sjeverno američke topole, stabala koja rastu u dolini rijeke Missourija, posjeduju inteligenciju koja im pomaže da se i oni sami snalaze u raznim životnim situacijama. No, isto tako kada rijeka zbog svoje jačine poplavi i kada snagom vode počinje obarati stabla, kaže se da duhovi ovog drveća plaču sve dok se korijenje stabala ne odvoji od njih i dok stabla ne padnu u vodu.

U našim krajevima vjerovanja o ovom prekrasnom drvetu graničila su sa nekoliko krajnosti: neki su smatrali da u njenim krošnjama obitavaju vile, a drugi da joj lišće treperi na vjetru zbog toga jer je prokleto. Narodni iscjelitelji pod njenim krošnjama uspješno su liječili oboljele od groznice, a voda u kojoj se prokuhalo njeno lišće liječilo je bolesnike s visokom temperaturom.

Na engleskom jeziku riječ topola znači poplar (sinonim za ljude). Ovaj simbol preuzet je i u Francuskoj za vrijeme revolucije je postala simbolom učešća naroda u Francuskoj revoluciji. Kao takva sađena je u vrtovima i po travnjacima pariških ulica, no dolaskom na vlast Napoleona sve topole su uništene i zapaljene.

Drvo je koje vrlo brzo raste, može podnijeti onečišćeni zrak i posolicu, pa se sadi vrlo često i uz autoceste. Jedinka posađena u Royal parku u Londonu, visinu od 17 metara postigla je u svega 13 godina. Zbog svog brzog rasta, kao i vrba, uzgaja se u mnogim zemljama i plantažno, u svrhu korištenja za biomasu ili proizvodnju papira. Od topole se izrađuje i namještaj. U prošlosti, u srednjem vijeku i ranijim razdobljima, koristili su je za izradu štitova (bijelu topolu), ali i za izradu drvene obuće (već kod Kelta i Rimljana).

Po topoli su dobila imena i neka naselja u našoj, ali i susjednim zemljama: Topolovica kraj Velikog Grđevca i Vrbovskog, Topolo (mjesto u Dubrovačkom primorju u Stonskom zaleđu), Topolovac (kraj Siska), Topola (Srbija), Bačka Topola (Vojvodina), Nova i Gornja Topola (BiH)…

I neka prezimena zahvaljuju svoje podrijetlo ovom drvetu Topol, Topolovac… Koristi se i u ljekovite svrhe pa se njome liječe bolesti mokraćnih organa, prostata, hemoroidi, opekline i sl.

Izlučuje neke tvari koje pomažu uništiti neke štetne mikroorganizme u zraku, stoga se ovo stablo može naći vrlo često i u našim parkovima.