Europski pitomi kesten

Europski pitomi kesten (Castanea sativa) je listopadno drvo južne Europe, Krima, Kavkaza, Male Azije, sjeverne Afrike. Raste u kulturama gotovo u cijeloj srednjoj Europi, posebice u južnoj Njemačkoj i Švicarskoj, a na sjever nerijetko pridolazi do južne Skandinavije.

Najviše ga ima u južnoj Europi i Sredozemlju. Smatra se da mu je pradomovina Mala Azija, a još u doba stare Grčke rasprostranjen je u Grčkoj, Italiji i Španjolskoj. Ima bujnu i veliku okruglastu krošnju, dosegne visinu do 30 m i znatan prsni promjer (čak i do 3 m), a starost veću od 500 godina. Kora mu je u mladosti glatka, maslinastosmeđa, sa svijetlim lenticelama, kasnije smeđesive boje, debela i uzdužno ispucala. Korjenski sustav je dubok, sa žilom srčanicom i jakim postranim dubokim žilama. Izbojci su srednje debeli, uzdužno bridasti, crvenkastosmeđi do sivosmeđi, pokriveni sitnim dlačicama i mnoštvom bijelih lenticela. Na starijim grančicama nalaze se brojni kratki izbojci. Pupovi su spiralno razmješteni, dugački oko 8 mm, jajasti, tupoga vrha, zbijeni, s 2-3 gole, sjajne i crvenkastosmeđe ljuskice. Vršni pup u jesen odumire, a zamjenjuje ga gornji, nešto veći postrani pup. Od izbojka su postrani pupovi koso otklonjeni.

Listovi su naizmjenični, jednostavni, duguljasto kopljasti, šiljastoga vrha, krupno nazubljenoga ruba, zeljasti do polukožasti. Odozgo su tamnozeleni, goli i sjajni, odozdo svjetliji, perasto mrežaste nervature, s 12-20 parova žila. Dugi su 12-20 cm, široki 3-6 cm, s peteljkom dugom 1,5-2,5 cm. Zupci imaju tanki, nitasti vrh usmjeren prema vrhu plojke. Listovi u jesen poprimaju žućkastosmeđu boju. Muški cvjetovi su u skupinama od po 3 i više, skupljeni u uspravne rese dugačke 12-30 cm, a pri njihovoj osnovi smješteni su ženski cvjetovi, katkada i muški, sa zakržljalim tučkom. Muški su cvjetovi građeni od zelenkastoga, uglavnom četverodijelnoga perigona.

Ženski cvjetovi skupljeni su u grupicama po 3, tvore tročlane paštitce koji se nalaze u zajedničkom omotaču (kupuli), imaju šesterodjelan perigon. Cvjetovi se pojavljuju tek početkom lipnja kada su listovi već potpuno razvijeni. Plodovi su sjajnosmeđi kesteni različitog oblika dugi 2-3 cm, polukuglasti ili zaobljeno plosnati i obično širi nego duži. Imaju kožastu lupinu i vršni čuperak koji potječe od sasušenoga perigona. Smješteni su po jedan do tri u velikom ježolikom tobolcu (ježici). Dozrijevaju početkom listopada.

Stanište europskoga pitomoga kestena su područja s vlažnom klimom, dugim vegetacijskim razdobljem (6-7 mjeseci) i blagom jeseni, bez ranih jesenskih i kasnih proljetnih mrazeva. Uglavnom su to mediteranska i submediteranska područja, no dolazi i u unutrašnjosti. U Hrvatskoj se kestenove šume (uređajni razred kesten) prostiru na oko 15.000 ha (53 % državno i 47% privatno vlasništvo), a sudjeluju s manje od 1 posto ukupne obrasle površine. Najveće šumske površine na kojima raste pitomi kesten nalaze se na sisačkom, karlovačkom i zagrebačkom području “Hrvatskih šuma”. Sastojine s manjim površinama rastu na buzetskom, požeškom i koprivničkom području. Mješovita šuma hrasta kitnjaka i pitomoga kestena (Querco-Castanetum sativae) izgrađuje najveće komplekse na Zrinskoj gori, Medvednici i u ostalom gorju sjeverozapadne Hrvatske. Kestenove šume nalaze se iznad Kastva (u blizini Rijeke i Opatije), a njihovi ostaci na Cresu i Krku. Ima ga primiješanog u toplijim šumama hrasta medunca te u gorskoj šumi bukve. Možemo reći da pitomi kesten u našoj domovini raste kao šumsko drvo u većini naših krajeva, posebice vinorodnim, od sjevernih pa do kvarnerskoga područja (marun), od Hrvatskoga zagorja, Podravine (kostanj) i Slavonije (kesten) do padina Učke (čuveni lovranski marun).

U svim kestenovim sastojinama prisutan je rak kestenove kore čiji je uzročnik gljiva Cryphonectria parasitica koja ugrožava stabla i uzrokuje njihovu fiziološku slabost. Zbog propadanja kestena većina sastojina izgubila je tipičan florni sastav i strukturu, što je povezano s mijenjanjem vegetacije i načinom gospodarenja.

Tako je danas kod nas vrlo malo sačuvanih kestenika koji su zadržali prirodnu strukturu. Stoga je, uz kitnjak i kesten značajan udio bukve i običnoga graba, vrsta koje znatno popunjavaju praznine nastale sušenjem kestena.

Europski pitomi kesten je brzorastuća vrsta kojoj je vrhunac prosječnoga prirasta oko 35. godine, dok je, primjerice, za hrast oko 120., a za bukvu oko 90. godine. Uspijeva na suhom, izrazito kiselom tlu bez vapna i ne podnosi veću vlagu. Najbolje raste na plodnim, dubokim, rastresitim i umjereno vlažnim tlima, najčešće u nižim položajima. Jedna je od najkorisnijih i ekonomski najznačajnijih vrsta šumskoga drveća, a za razliku od drugih vrsta od njega se mogu upotrijebiti svi dijelovi: drvo, plod, list i cvijet. Njegovo drvo je vrlo trajno, lako obradivo, dobrih mehaničkih svojstava i stoga je dobra sirovina za građevinarstvo, drvnu industriju (tanin) i zanatstvo (pokućstvo, bačve, vinogradski kolci i dr.). Plod ima veliku hranjivu i dijetetsku vrijednost budući da sadrži vitamine i minerale, škrob (usporediv s krumpirom), šećere, masti, bjelančevine, organske kiseline i celulozu.

Od plodova se proizvodi kvalitetno brašno, a kuhani i pečeni vrlo su ukusni te služe za pripremu pirea, juha te kao dodatak različitim slasticama i jelima. S obzirom na kasnu cvatnju odlična je ispaša za pčele i cijenjena medonosna biljka, a kestenov med je vrlo ljekovit jer pomaže kod gastritisa, štiti jetru i pridonosi boljoj cirkulaciji. Pitomi kesten je vrlo dekorativna vrsta drveća, osobito ako je na osami ili u rijetkom sklopu, jer do izražaja dolazi njegova velika krošnja sa snažnim i čvrstim granama. U parkovnim nasadima uzgaja se zbog svog izrazito lijepog vanjskog izgleda (habitusa).