Golemi hrčak

Širom naše zemlje najčešće je hrčak proljeća. Kako nam veliki autoriteti na ovom području, Dennis i Marchand, svjedoče da golemi hrčak nikad nije izazvao nijedan slučaj trovanja, iako ga neki autori navode kao otrovnog. U nas se jede rado i sa slašću.

Klobuk ove gljive je navoštano ispresavijano platno, grbav, isprekidano pločast, nepravilno jamičast i izbrazdan, ali te brazde nisu tako guste i mrežaste da bi tvorile dojam mozga; ispupčenja su šira i ravnija, veće plohe nisu razdijeljene na manje. Boje bijele kave, crvenosmeđe do čokoladnosmeđe, u mladosti smeđasta oker, gotovo žuta. Visok i širok je 5-12 cm.

Stručak je robustan, valjkast ili češće nadolje zadebljan, okomito izbrazdan, mutno (sivkasto) bijel ii malo krem, s krupnim šupljinama kao i u nutrini klobuka, visok i širok 4-8 cm.

Meso se doima kao vosak, jako lomljivo i drobivo, bijelo, ugodna osvježavajućeg mirisa, sad jačeg, sad slabijeg.

Javlja se već od druge polovice ožujka, preteženo kraj četinjača (borovi!), no ponekad i kraj listopadnog drveća, u grupama od po nekoliko komada, među iglicama, lišćem ili rijetkom travom. Širom naše zemlje najčešće je hrčak proljeća. Kako nam veliki autoriteti na ovom području, Dennis i Marchand, svjedoče, golemi hrčak nikad nije izazvao nijedan slučaj trovanja, iako ga neki autori navode kao otrovnog.

U nas se jede rado i sa slašću. Treba se jedino čuvati starijih primjeraka, koji su izloženi napadima bakterija i tada mogu izazvati trovanja. Isto tako ne treba uživati velike količine ove zaista gurmanske poslastice. Paziti se brkanja s proljetnim hrčkom, na koji se sumnja da je otrovan, iako ni on u nas, kao ni u Francuskoj i Italiji, nikad nije pokazao zlu ćud.

Izvor: Časopis Hrvatske Šume