Grabov dedek ili grabov vrganj

375

Znanstveno ime roda Leccinum potječe od starotalijanskog jezika odnosi se na gljivu koja pripada porodici Boletaceae. Naziv vrste sastavljen je od riječi pseudo što znači sličan, a sufiks scabrum znači hrapav, pri čemu se mislilo na ljuske na površini stručka.

Pripadnike roda Leccinum često miješaju s vrganjima. Jestiva je gljiva dobre kvalitete. Rasprostranjenost i stanište: česta je gljiva sjeverne i središnje Europe, a česta je i u našim krajevima. Stvara mikorizne veze s običnim grabom, rjeđe s drugim listačama kao što su hrast, pitomi kesten, topola, breza ili lijeska.

Klobuk je promjera od 7 do 14 cm, kod mladih primjeraka oblika polukugle s podvijenim rubovima, a kasnije poprima oblik jastučića. Površina klobuka je neravna ili naborana i baršunasta na opip. Kožica je suha, za vlažnog vremena maslinastosmeđe boje ili je u različitim smeđesivim tonovima. Može biti i pepeljastog tona, u oker tonu, a nađu se vrlo svijetli primjerci bjeličastog klobuka. Kod starijih primjeraka se kožica može povući tako da su na rubu vidljive cjevčice plodnoga tijela, a po rubu su izražene brazde. Meso plodnog tijela je bijelo i mekano, a meso stručka vlaknasto, odnosno tvrdo. Prereže li se, poprimit će sivoljubičastu boju, a nakon toga će početi tamniti do gotovo crne boje.

Cjevčice su uske, mekane i ponešto vodenaste, otvori cjevčica su vrlo maleni i nepravilno okruglog oblika, bijele ili pješčanosive boje. Stručak je pun, visine od 5 do 13 cm i debljine do 4 cm, valjkast i obično zakrivljenog i zadebljanog dna. Boja je pri vrhu maslinasto siva, a u nižim dijelovima smeđa. Površina stručka je prekrivena ljuskama koje vremenom mijenjaju boju od bijele do svijetložute te na kraju bivaju tamnosmeđe. Spore su vretenaste, a otisak spora je smeđe boje.

Vrijeme branja je ljeto i jesen, od lipnja do listopada.

Miris i okus: prijatan okus i ugodan miris na gljive.

Kemijski sastav: gljive roda Leccinum sadrže preko 85 % tekućine zbog čega nakon sušenja ostaje vrlo malo od njih. Preostali postotci odnose se na bjelančevine, masti, celulozu i ugljikovodike. Sadrže i nešto mineralnih tvari neophodnih za normalno funkcioniranje ljudskog organizma. Hranjivu vrijednost čine i aminokiseline koje su isto tako od iznimne važnosti za organizam. Količina zastupljenih bjelančevina i aminokiselina ovisi o mjestu na kojem gljive rastu i načinu na koji se pripravljaju za konzumaciju. Sadrže i vitamine B grupe, askorbinsku kiselinu (C vitamin) i beta karoten iz kojega se u organizmu oslobađa vitamin A. Gljive vrste grabov dedek djeluju na KOH (kalij-hidroksid).

Upotreba: može se kuhati, pržiti, marinirati, sušiti, usoliti. Ne slovi kao ljekovita gljiva.

Slične vrste: vrlo sličan je brezov djed lat. Leccinum scabrum (Bull.) Gray čije meso za razliku od grabovog dedeka ne mijenja.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.