Judino uho, neukusna ali ljekovita gljiva

5250
Spread the love

Judino uho nije osobito omiljeno na zapadu, a u Kini se u kulinarske i ljekovite svrhe koristi već tisuću godina.

Osim za liječenje Kinezi ovu gljivu koriste kao začin za kisele juhe. U Gani je koriste kao krvni tonik. Kinezi je nazivaju uhom drveta, a Japanci drvenom meduzom.

Prema objavi iz 2010. godine godišnja proizvodnja ove vrste je četvrta u svijetu među industrijski kultiviranim i medicinskim gljivama. Raširena je duž umjerenog i suptropskog pojasa. Nalazi se po Europi, Sjevernoj Americi, Aziji, Australiji, Južnoj Americi i Africi. Česta je, a u devedeset posto slučajeva nalazi se na bazgi, no pronađeni su primjerci na gorskome javoru, klenu, običnoj bukvi, na jasenu, hrastu, johi i kurici. U Australiji se nalazi po eukaliptusima. Dolaze u omanjim grupama tijesno priljubljene jedne uz druge.

Oblikom i bojom često neodoljivo podsjeća na ljudsko uho, no može po obliku podsjećati i na šalicu. Baza plodnog tijela je lateralno spojena s drvom, a može imati malenu nitastu stapku. Dužine je od 3 do 8 cm, ali može doseći i 12 cm. Čvrste je i želatinaste strukture i ujedno elastična dok je gljiva mlada i svježa. Kasnije se plodno tijelo suši i postaje krto. Gornja strana je obično sterilna i svilenkasta.

Ružičatosmeđe je boje s ljubičastim odsjajem koja vremenom postaje tamnija, a često je prekrivena tankim, paperjastim dlačicama sive boje. Može imati žilice koje još više doprinose izgledu ljudskog uha. Druga, donja strana je svjetlije smeđe boje ili boje inkarnata, želatinasta i glatka. Spore su izdužene i podsjećaju na kobasice. Bijele su ili žućkaste boje, a ponekad su vidljive kao bjeličasta masa na donjoj strani plodnog tijela. Izbacuju se u količini od nekoliko stotina tisuća na sat. Mali broj se izbacuje čak i nakon što se plodno tijelo dobrano osuši, tj. dođe do gubitka vode dehidracijom za oko 90 %. Otisak spora je bijele boje. Postoji rijedak varijetet judinog uha Auricularia auricula-judae var.lactea čije je plodno tijelo bijele boje.

Vrijeme branja je tijekom čitave godine, a najviše ujesen. Hranjiva vrijednost 100 g suhih gljiva sadrži 370 kcal, 10,6 g bjelančevina, 0,2 g masti, 65 g ugljikohidrata, 5,8 g pepela i 0,03 mg karotena. Svježe gljive sadrže oko 90 % vlage. Sadrži veću količinu minerala, točnije kalcija, fosfora i željeza.

Jestiva je, ali se ne smatra gljivom visoke kulinarske vrijednosti i zato se obično priprema s drugim gljivama. Može se sušiti pa ponovo rehidrirati. Prije konzumacije je potrebno dobro oprati pa duže kuhati.

Kinezi spravljaju juhu kojom liječe prehladu i povišenu temperaturu. Cijene ga kao gljivu koja osvježava krv, puni čovjeka životnom energijom, vlaži i čisti crijeva i uklanja toksine iz organizma. Moderna istraživanja dala su zaključiti da ima antitumorna i hipoglikemička svojstva.

Polisaharidi djeluju protuupalno i zato se gljiva koristi za smirivanje upaljenih i mukoznih membrana. Ekstrakti polisaharida su pokazali jaka antioksidativna svojstva, sredstvo koje djeluje na zaštitu srca te antitrombotičko djelovanje na način da zaustavljaju nakupljanje trombocita. Pokazalo se da polisaharidi i polifenoli smanjuju razinu lošeg kolesterola i triglicerida u krvi. Smatra se preventivnim sredstvom kod arteroskleroze i povišenog krvnog tlaka. Normalizira probavne procese kod kroničnih bolesti želuca i crijeva. Odlične rezultate daje u liječenju alergija. Prema nekim navodima judino je uho sposobno rastvoriti kamence u bubrezima i žučnom mjehuru.

Nije sigurna za konzumaciju djeci do pete godine života, a ni za trudnice ni dojilje. Moguće je da negativno utječe na plodnost žena.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.