Žuta capica

Nakon što ugledate žutu capicu lako ćete pomisliti da je riječ o koralju koji je nekim čudom dospio u šumu. Isto je s njezinim rođakinjama iz roda Ramaria kojem pripada oko 200 vrsta. Pripada porodici Gomphaceae.

Široko je rasprostranjena po Europi u šumama listača, rjeđe četinjača. Mikorizna je gljiva koja dolazi uz tvrde listače, no preferira bukvu. Preferira kisela tla. Često pridolazi u grupama ili kao pojedinačna. Čitavo je plodno tijelo visine od 10 do 15 cm i oko 7 cm širine. Donji dio čini debela, cjelovita baza bijele boje sužena na kraju, gornji čine mnogobrojne valjkaste grane koje su gusto raspoređene dok je gljiva mlada, a kasnije se ponešto razdvoje. Grane mogu imati jedan, dva ili tri vrha koji se račvaju tako da tvore slovo u ili v.

Limunsko žute do sumporno žute su boje, a zrelošću počinju poprimati oker ton odozgo prema dolje. Ako dođe do oštećenja, vrhovi grana poprimaju crvenkastu boju. Meso je vlažno, lomljivo, ali gusto, prljavo bijele boje. Spore su ovalno elipsoidne ili elipsoidne. Otisak spora žuto-narančaste do oker boje.

Vrijeme branja je ljeto i jesen (kolovoz, rujan, listopad). Miris je sladak, ali nije izražen, a okus blag. Sadrži korisne aminokiseline metionin i triptofan. Sto grama gljiva sadrži dva grama bjelančevina, oko 4,5 grama masti i gotovo 3 grama ugljikovodika.

Jestiva, niskokalorična, ne ubraja se u kvalitetne, ali ima reputaciju ukusne gljive, ukusnije od svoje rođakinje crvene capice. Za žutu capicu vrijedi kao i za druge gljive – smiju se brati samo mladi primjerci. Sakuplja se donji, bijeli dio jer su grane gorke, kao i zreli primjerci. Može se spravljati kao salata ili najprije kuhati pa pržiti s povrćem, raditi juha, marinirati, usoliti, sušiti, kiseliti s raznim povrćem ili zamrznuti. Najukusnije su ako se obrade i konzumiraju netom nakon branja.

Grupa kineskih znanstvenika utvrdila je kako alkoholni ekstrakt pokazuje antikancerogenu, antioksidativnu i antibiotsku aktivnost. Kineski iscjelitelji koriste je za liječenje bolesti probavnog trakta, odnosno želudca i crijeva i poboljšanje rada bronha i pluća. Rusi ju spominju kao korisnu u kozmetici protiv starenja kože. Navode kako prirodni polisaharidi pomažu kod dotoka korisnih tvari u duboke slojeve kože, vitamin D aktivira metaboličke procese, a vlaga se zadržava u epitelnom tkivu. Uz to žuta capica jača krvožilni sustav, prevenira pojavu trombova, normalizira krvni tlak i stabilizira rad srca. Konzumacija žute capice povoljno djeluje na psihu.

Ne preporučuje se: djeci do dvanaeste godine života, trudnicama i dojiljama, osobama s kroničnim bolestima želudca i crijeva i osobama sklonim alergijama.

Vrlo joj je slična zlatna capica (lat. Ramaria aurea) te je za razlikovanje potrebna pomoć mikroskopa. Baza je bjeličasta, a grane i vrhovi žute boje. Po pitanju jestivosti jednake su kvalitete. Slična je i uvjetno jestiva crvena capica (lat. Ramaria botrytis) koja se od žute najlakše razlikuje po svjetlocrvenim vršcima, no oni starenjem poprimaju blijedožutu i žutu boju. Važno je ne zamijeniti otrovnu capicu sa sličnim otrovnim vrstama.

To su blijeda capica (lat. Ramaria pallida) bijele boje donjeg dijela i bijelo-oker boje grančica s ljubičastim vršcima koja uzrokuje probavne tegobe i trobojna capica (lat. Ramaria formosa) čije je plodno tijelo bijelo u donjem dijelu, a grane su narančasto-crvene s žutim vrhovima, a prema navodu Hrvatskog mikološko-gljivarskog saveza jedna je od najotrovnijih vrsta u Hrvatskoj. Izrazito purgativno djeluje što vodi do dehidracije.