Međimurski konj

Međimurski konj nastao je na prostoru Međimurja koje je u obliku trokuta geografski ograničeno prirodnim granicama koje čine rijeke Drava i Mura te na zapadnoj strani državnom granicom prema Republici Sloveniji.

Najveći dio prostora Međimurja čini plodna ravnica aluvijalnog naplavnog porijekla kao dijela Panonije, a na zapadnom je dijelu područje brežuljkasto kao završetak Alpa. Zemljopisni i politički položaj Međimurja, na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, omogućio je da događanja u Srednjoj i Zapadnoj Europi znatno utječu na gospodarski život Međimurja. To se razdoblje smatra početkom stvaranja pasmine međimurski konj.

Pedološke, klimatske i sociološke prilike te tradicija i stočarska kultura uvjetovale su da je na području Međimurja jednostavnim odabirom i reprodukcijom nastao konj koji je odgovarao potrebama međimurskog seljaka. Osnova za stvaranje pasmine bile su arapske, engleske punokrvne i domaće kobile nepoznatog porijekla na koje su pripuštani noriker, peršeronski, flamanski i ardenski, te manje barbanti i burgundski pastusi. Ovaj je konj bio izrazito cijenjen kao transportni konj.

Međimurskoga konja ubrajamo u pasminu hladnokrvnih konja s izraženom radnom sposobnosti, a najviše je korišten u obradi poljoprivrednih površina i transportu, a upravo je zbog velike sposobnosti u transportu većih tereta bio vrlo cijenjen. Glava je relativno mala s manjim i šiljatim ušima, vrat kratak i mišićav, greben izražen, leđa široka i relativno kratka, a sapi široke i rascijepljene.

Poželjna visina grebena kreće se od 155- 165 cm. Grudni koš je dubok i širok. Trup mu je širok i dubok, cilindričnog oblika. Noge čvrste s izraženim zglobovima i širokih kopita. Hod mu je siguran i srednje izdašan. Pastusi su težine 800-900 kg, a kobile 650-800 kg. Otporan je i skromnih zahtjeva u hranidbi, dobro iskorištava krmu, odlikuje se brzim rastom, ranozrelosti i dobrom plodnosti. Dobrog je temperamenta, velike snage i izdržljiv u radu. Ima izraženu privrženost čovjeku. Najčešće se javlja kao dorat, zatim alat i vranac, a rjeđe u sivoj i izabela boji.

Nacionalnu populaciju pasmine međimurski konj krajem 2010. godine (HCK, 2011) čini ukupno 57 grla, i to prema kategorijama: 5 pastuha, 21 kobila, muških grla starijih od 3 godine koja nisu u rasplodu 4, ženskih grla starijih od 3 godine koja nisu u rasplodu 13, 4 muške omadi, 6 ženske omadi, 3 muška ždrebeta i 1 žensko ždrijebe. Populacijski je trend godinama konstantan i nema naznaka za intenzivniji porast u idućim godinama. Izraženo u udjelu, pasmina međimurski konj s 0,29% ima najmanji udio u ukupnom broju konja u Republici Hrvatskoj.