Belgijski orijaš

Belgijski orijaš poznat i pod imenom flamanac ili flamanski orijaš. Jedna je od najkrupnijih pasmina koja je i kod nas prilično rasprostranjena.

Krupnoća grla uglavnom je postignuta odabiranjem. U odabiranju rasplodnjaka dužina tijela i ostale proporcije imale su veće značenje od težine tijela. Kao najljepša grla odabirala su se ona s dužinom tijela od 70 do 75 cm. a odrasla grla s dužinom tijela manjom od 60 cm isključuju se iz rasploda. Dužina tijela sa širokim prsima, snažnim mišičjem i ravnim jakim nogama daju kuniću lijep vanjski izgled. Kunić glavu nosi visoko, a uši od 18 cm duge drži uspravno.

Koža mu je mekana i elastična, a ženkama je koža pod vratom nabrana i čini podvoljak. Oči kunića su krupne, smeđe i sjajne. Težina odraslih grla kreče se obično između 6 i 9 kg. Najmanja je dopuštena težina 5 kg, a bilo je primjeraka teških i 10,5 kg. Prema standardu američkog društva uzgajača kunića idealna težina kunića bila bi 7 i više kg. Prema britanskim standardima težina od 7 kg smatra se zadovoljavajućom, i mužjaci ne smiju biti lakši od 5.5 kg. a ženke ne lakše od 6 kg.

Za tu pasminu u njenom današnjem obliku Britanci smatraju da je njihovog porijekla i priznaju samo čeličnosivu boju. Američki standardi priznaju sve boje. ali u krznu ne priznaju dvije boje. Ima više sojeva te pasmine koji se razlikuju po boji, kao čeličnosivi, svijetlosivi, crni, plavi, bijeli, srnasti, činćilasti, boje pijeska i žućkastosmeđi. Kod nas je svojevremeno bio najrašireniji belgijski orijaš boje zeca u svjetlijoj i tamnijoj nijansi. Njemu je zatiljak smeđast, leđa tamno šatirana, a prsa i strane su svjetlije, dok su trbuh, unutarnje strane nogu i obrub brade bijeli. To su kunići mirnog temperamenta. Ženke se za rasplod uzimaju u dobi od 8 do 9 mjeseci, a mužjaci od 10 do 12 mjeseci. Kao najpovoljnija težina za rasplod uzima se ona od 6 do 7 kg. Ženke obično u leglu okote oko 4 do 8 mladih, ali i mnogo veći broj, čak i 16 mladih nije rijedak izuzetak. Ženke su obično lošije majke i slabije dojkinje od onih srednjih pasmina.

U gospodarskom pogledu belgijski orijaš uzgajao se uglavnom za proizvodnju mesa, a kako su im kožice velike i s dobrim krznom mogu se uzgajati za meso i krzno. Ti kunići omiljeni su i na izložbama, ali priznata mu je i gospodarska vrijednost. Meso im je ukusno, a kožice »krzno« pogodne su za krznarski obrt. Dlake skinute s kožice sve više se traže za izradu šešira, a sama kožica pogodna je za izradu gornjih dijelova lake obuće i za izradu galanterijskih predmeta. U njegovom uzgoju boljim odabiranjem može se povećati plodnost, mliječnost, rast mladih i bolje iskorištavanje hrane, pa time i ekonomičnost uzgoja. Uzgoj u srodstvu treba svakako sprečavati, da bi se izbjegle degenerativne pojave, što je upravo i uzrok da se ta pasmina izrodila kod nas i u drugim zemljama. Tek u iskusnih uzgajača, uz razumno korištenje u rasplodu, ta pasmina može pokazati svoju punu gospodarsku i ekonomsku vrijednost.