Vrbica je ukrasna, medonosna i korovska biljka

Rod je ime dobio po grčkoj riječi luthron što znači krv, a odnosi se na boju njihovih cvjetova. Vrbica se u staro doba smatrala učinkovitim lijekom protiv krvarenja, bolova, za liječenje proljeva, ozljeda, čireva i smirivanje upala očiju.

Vrbica je kao ukrasna biljka prenesena u Sjevernu Ameriku. Tamo je s mjesta uzgoja dospjela u slobodnu prirodu gdje nije imala konkurencije, slobodno se razvijala i formirala toliko guste korovske populacije da se u Sjevernoj Americi ubraja među najštetnije korove.

Prirodno je rasprostranjena u Europi, Sjevernoj Africi, Aziji i Australiji. Unesena je u Sjevernu Ameriku. Kod nas je vrlo raširena i rasprostranjena posvuda. Raste pojedinačno u manjim ili većim skupinama. Preferira vlažna staništa te raste uz rijeke i potoke, na vlažnim i močvarnim livadama, u blizini bara i u vlažnim šumama. Česta je uz prometnice.

Vrbica je trajnica s debelim i drvenastim podzemnim dijelovima. Stabljika je četverouglasta, visoka od 50 do 125 i više cm, u srednjem dijelu razgranata. Listovi su sjedeći, svojom osnovom obuhvaćaju stabljiku, lancetasti, nasuprotni ili ih je po tri u pršljenu s jako izraženim žilama na naličju. U dugom klasu, na vrhu stabljike sakupljeni su mnogobrojni purpurno-crveni cvjetovi.

Pojavljuju se u paru ili u pršljenu od lipnja do rujna ili listopada. Plod je tobolac s mnogo žućkasto-smeđih sjemenki. U ljekovite svrhe koriste se gornji dijelovi stabljike s listovima i cvjetovima. Najaktivniji sastojak u vrbici jest salicerin.

Bogata je polifenolima s flavonoidima i antocijanima, tj. tvarima važnima za krv i krvne žile. Sadrži tanine koji jačaju otpornost na infekcije i učinkoviti su u liječenju proljeva. K tome sadrži i šećer, pektine, kiseline, karotin, biljne sluzi, željezo i druge korisne tvari.

Vrbica se ocjenjuje kao vrlo važna ljekovita biljka. Pripisuje joj se antibakterijsko, antivirusno i antigljivično djelovanje te svojstvo umirenja živaca. Vrlo je važno prisustvo polifenola jer su učinkoviti u liječenju krvi. Vrbica snižava razinu šećera u krvi, jača krv i zaustavlja gubljenje bjelančevina u krvi. Vrlo je učinkovita protiv unutarnjih krvarenja, posebice kod menstruacije i vaginalnih poremećaja. Značajno je da je učinkovita protiv krvavog zaraznog proljeva, osobito protiv opasnih dječjih proljeva, dizenterije, krvi u stolici i drugih probavnih poremećaja. Korisna je i protiv krvarenja iz nosa i raznih vanjskih krvarenja. Uz to vrbica liječi upalu želuca, crijeva i bubrega. Izvana se koristi protiv čireva, bolesti kože, za liječenje rana, svraba, ojedica pod dojkama, pazuhom, na bokovima i vratu te protiv rana na preponama.

Iz svega proizlazi da je vrbica korisna ljekovita biljka posvuda rasprostranjena pa bi trebalo obratiti pažnju na nju. K tomu je lijepa i medonosna biljka i to joj daje još veću vrijednost.

Navodi se da osobe koje imaju poteškoća sa želucem, žuči i jetrom ne bi trebale koristiti vrbicu.