Ljekovitost vrijeska

271

Zapisi o vrijesku u srednjovjekovnim knjigama upućuju na to da je to odavno poznata ljekovita biljka. U to doba bio je cijenjen kao sredstvo za čišćenje krvi, izlučivanje mokraće i kamenaca iz bubrega i mjehura, protiv reumatizma i drugih poteškoća. Kod nas je vrijesak poznata i važna biljka, na što upućuju i različiti narodni nazivi i široka rasprostranjenost.

Prirodno je rasprostranjen po gotovo cijeloj Europi, u dijelovima Azije, sjevernoj Africi i sjeverozapadnim primorskim oblastima Sjeverne Amerike. Zastupljen je u brojnim acidofilnim zajednicama. Kod nas je uvelike zastupljen u Gorskom kotaru i Lici gdje mjestimično tvori masovnu vegetaciju, tzv. vrištine i pokriva znatne površine degradiranih terena. Po tome je iznimno važan. Općenito raste na ispranim, hranjivima siromašnim tlima. Kao acidofilna i heliofilna vrsta obrasta svijetle šume, rubove šuma, napuštena kultivirana tla i zapuštene travnjake.

Vrijesak je vazdazeleni grm visine od 30 do 60 cm, dobro razvijenog korijenovog sustava. Vrlo je razgranat, grančice su tanke, uspravne ili povijene, šibolike, dužine od 20 do 100 cm. Listovi su kožasti, nasuprotni, sjedeći, prilegli uz stabljiku, raspoređeni u četiri reda tijesno jedan iznad drugoga poput crijepova na krovu. Dugi su od 4 do 5 mm i široki 2 mm. Grozdasti cvatovi razvijaju se na gornjem dijelu uspravnih ogranaka, od srpnja do listopada (npr. jesenski vrijesak) ovisno o nadmorskoj visini pridolaska. Cvjetovi su zvonoliki, ružičasti ili bjelkasti. Plod je višesjemeni kuglasti tobolac, a sjemenke su vrlo sitne i smeđe boje.

U ljekovite svrhe koriste se cvjetne grančice s listovima i cvjetovima. Suše se na sjenovitom i prozračnom mjestu. Postoje preporuke da se berba obavi u samom početku cvatnje, tj. dok su cvjetovi još u pupovima. Listovi i cvjetovi sadrže kvercitin, fumarinsku kiselinu, tanine, inulin, arbutin i druge tvari. Cvijet pored toga sadrži različite enzime, flavonske glikozide, saponeine i mineralne tvari, a list ponekad sadrži hidrokinon – produkt razgradnje arbutina.

Vrijesak spada među najbolje biljke za izlučivanje mokraćne kiseline. Naročito je dobar protiv upale mokraćnog mjehura. Djelotvoran je protiv bubrežnih kamenaca i pijeska, išijasa, ulaga i reume. Koristi se i za liječenje prostate. Vrijesak čisti krv pa se upotrebljava protiv sunčanih pjega, lišajeva, crvenila kože, različitih osipa i ekcema na koži. Dobar je za ispiranje upaljenih očiju i smanjenje bolova u njima. Pripisuje mu se blago umirujuće svojstvo kod nesanice.

Za pripremu miješanih preparata s vrijeskom se mogu koristiti borovica, lipa, timijan, kadulja i majčina dušica. Prevelike količine mogu uzrokovati različite želučane tegobe, što prilikom primjene treba uzeti u obzir. Iz navedenog je vidljivo da je vrijesak vrijedna ljekovita biljka i da bi ga trebalo naveliko koristiti. U našoj je flori jesenski vrijesak mnogo zastupljeniji, a time i dostupniji pa mu treba dati prednost pred proljetnim.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.