Abdovina, aptovina ili smrdljiva bazga

Abdovina je od davnina poznata ljekovita biljka, koristila se kod zatvora i kao diuretik kod vodene bolesti. Od boba se pravio pekmez i sirup i koristio za pospješivanje izlučivanja mokraće.

U srednjem vijeku biljari su plodove abdovine smatrali vrjednijim od plodova crne i crvene bazge. U to doba abdovinu su upotrebljavali i za liječenje konja.

Zeljasta stabljika visoka je od 50 do 250 cm, debela je, šuplja, zelena, žljebasta, rijetko dlakava i odbojnog mirisa (naziv smrdljiva bazga). Listovi su na peteljkama, jednostavni ili dvostruko perasti, imaju od 7 do 13 izduženih liski i palistića. Liske su duguljaste, šiljate i oštro nazubljene, a palistići slični. Abdovina je vrlo uočljiva po krupnim cvjetovima. Cvjetovi su mnogobrojni i sakupljeni u vršnom grozdastom cvatu poput kišobrana. Cvjetovi su bijeli ili blijedo crvenkasti. Cvjeta od lipnja do kolovoza, a plodovi dozrijevaju sve do rujna. Plodovi su male, crne, sjajne, eliptične koštunice, odnosno bobe, ispunjene ljubičastim sokom i s tri do četiri sjemenke. Plodovi su kao i cvjetovi vrlo uočljivi.

Posvuda je rasprostranjena od nizinskog do planinskog područja. Javlja se u većim ili manjim grupama, uz ljudska naselja, rubove šuma, putove i obale rijeka, na zapuštenim mjestima, na kamenitim obroncima i različitim tlima.

Sličnog je kemijskog sastava kao crna i crvena bazga. Svi dijelovi sadrže gorke tvari, eterično ulje i razne šećere te tvari koje djeluju diuretički, purgativno i izazivaju mokrenje. Plodovi sadrže gorke tvari, eterično ulje, tanine, šećer, organske kiseline, pektine, glikozid sambunigrin i antocijan sambucijanin.

Za ljekovite potrebe služe plodovi, listovi, cvjetovi i korijen abdovine. Korijen se iskapa u rano proljeće ili jesen. Cvjetovi se sabiru za vrijeme cvatnje, a to praktično znači cijelo ljeto, listovi u jesen, a plodovi kada su potpuno zreli.

O upotrebi abdovine različita su mišljenja. Jedni je ne preporučuju, a drugi joj daju veliku vrijednost. Vrlo je važno da se danas abdovini daje značenje zbog antimikrobnog i antipatogenog djelovanja, tj. djelovanja protiv unutrašnjih infekcija uzrokovanih bakterijama. Još joj je veće značenje po tome što njeni sastojci imaju jako citostatičko djelovanje i da se kao takva rabi u kemoterapiji.

Abdovini se pripisuje učinkovitost u liječenju mnogih bolesti. Ona je na prvom mjestu sredstvo za izlučivanje vode, znoja, žuči i otrovnih tvari. Pripravci od korijena i nadzemnih dijelova uzrokuju pojačano lučenje mokraće što je korisno kod nagomilavanja mokraćne kiseline i vodene bolesti uzrokovane oboljenjem bubrega. Čaj od lišća koristan je kod oboljenja dišnih putova i katara pluća. Značajno je da je list djeluje kao čistač jetre i regulator funkcije bubrega. Čaj od cvjetova također pospješuje mokrenje, liječi organe za disanje, a koristan je i za smirivanje visokog krvnog tlaka. Bobicama se također pripisuje pospješivanje mokrenja, izazivanje znojenja i čišćenje organizma. Od boba se može napraviti sirup, sok i pekmez. Ti pripravci također pospješuju izlučivanje mokraće i plinova, a služe i kao lijek protiv šećerne bolesti.

Od plodova se mogu napraviti kašasti oblozi koji služe protiv gljivičnih bolesti prstiju i nogu i za skidanje bradavica. Iz boba, cvjetova i korijena može se prirediti i ljekovita rakija.

Abdovina u propisanim dozama ne izaziva štetne posljedice. Ne bi je smjele uzimati osobe sa žučnim komplikacijama, osobe slabog želuca i one s aktivnim čirom na želucu. Abdovina se koristi i za liječenje životinja kod oboljenja crijeva, gušterače, bubrega, žuči i dišnih organa. Vrijedno je znati da se abdovina konjima daje kod upale crijevnog trakta i bolesti probavnog sustava uzrokovanih raznim parazitima.