Rika jelena

Reprodukcijski ciklus kod jelenske divljači traje cijelu godinu, a kod mužjaka kulminira tijekom vremena parenja.

Parenje je kao i drugi fiziološki procesi uvjetovano prisutnošću ili nedostatku pojedinih hormona. U ovom slučaju je riječ o koncentraciji spolnih hormona u krvi. Spolni hormoni, vremenske prilike (fotoperiodizam – odnos duljine dana i noći) i dr. djeluju kao prekidači koji u pravo vrijeme uzrokuju način na koji se ponaša svako pojedino grlo kako u vrijeme pred parenje tako i u vrijeme parenja.

Jelenska divljač je prema socijalnoj odrednici vrsta krda pa su tako i mužjaci veći dio godine u krdima. Ta krda mužjaka nisu strogo ustrojena, već se članovi krda pridodaju i odlaze kako im se sviđa. Mlađi jeleni su stalniji članovi krda, dok se stariji jeleni drže po strani. No, tijekom proljeća, za vrijeme rasta rogova, sastav krda je manje – više ustaljen. I to traje sve do zadnje faze rasta rogovlja – okoštavanja i mineralizacije. Nakon čišćenja grana rogovlja od basta, srpanj i tijekom prve polovine kolovoza krdo nema ustaljene članove, a konačno odvajanje od krda (mužjaka starijih od pet godina) se događa tijekom kolovoza.

Obično se to u našim panonskim krajevima događa u drugoj polovini kolovoza i to je vrlo burno i intenzivno, a najbolje se može utvrditi glasnim javljanjem – rikom. Nakon raspada krda mužjaka rika staje, a mužjaci se premještaju i odlaze u tradicionalna područja parenja (sezonske migracije). Rika se u tim početnim danima čuje povremeno, a uzrok je uglavnom susret dva mužjaka koji se premještaju, a žele aktivno sudjelovati u parenju. Takva se tradicionalna mjesta parenja nazivaju rikališta, a pojedini mužjaci mogu koristiti ista rikališta duži niz godina s tim da rikališta ne moraju uvijek biti na istoj mikro-lokaciji već je u krugu kojeg koristi krdo košuta koje mužjak svojata. U grubo, u uvjetima koji vladaju u slobodnoj prirodi u parenju mogu sudjelovati svi mužjaci stariji od pet godina. Najaktivniji su mužjaci starosti sedam, osam i devet godina. Mlađi mužjaci od sedam i stariji mužjaci od deset godina su u fiziološki slabijoj kondiciji te ne sudjeluju u aktivnostima parenja kao srednjedobni mužjaci.

Srednjedobni su mužjaci od početka parenja aktivni, traže krda košuta, odmah se zadržavaju oko njih, love košute oko svojih rikališta i formiraju brojnije hareme. Pokazuju sve obrasce ponašanja, oštećuju vegetaciju, često uriniraju i kroz urin puštaju spermu, zatim se u takvim kupkama valjaju, kaljužaju se, gusto i često obilježavaju svoje rikalište te odgovaraju na svaki poziv i obznanjuju da su tu i da drže košute. Mladi jeleni nastoje razbiti harem protrčavanjem kroz krdo i stvarajući pomutnju s ciljem odvajanja koje košute kako bi izvršili naskok, no oni rijetko uspijevaju u svom naumu, jasno, ako je u lovištu dovoljno srednjodobnih jelena. Jeleni stariji od deset godina štede snagu, nisu aktivni u prvoj fazi parenja, ne formiraju uvijek hareme, ali kada su košute spremne za parenje (ovulacija), tada oni stupaju na scenu i odvedu po jednu košutu i bez puno buke obave parenje u nekom skrivenom rikalištu (obično su to zabačeni dijelovi lovnih revira). Javljaju se (riču) samo kada je košuta spremna za parenje, a u blizini se nalazi suparnik (čuvaju snagu i biraju sukobe – sukobljavaju se samo onda kada nema drugog izlaza).

Držači harema nastoje košute stjerati u kut na način da su sa što više strana zaštićeni gustom vegetacijom (trska, gustiš) kako bi čuli dolazak suparnika, a da na slobodnu stranu imaju što bolji pregled (močvarne bare i čistine) i dotok mirisa sa strujanjem zraka. U društvu harema se često nalaze i godišnjaci (špizeri), koje držači harema toleriraju ili ih kratko tjeraju od harema. Jelene stare tri, četiri i pet godina obavezno tjeraju i nastoje udaljiti od harema. Problem nastaje kada se pojavi dorastao suparnik koji želi preuzeti harem.

Mnogi autori su nastojali odgonetnuti koji faktori su ključni u slučaju kada se susretnu takva dva jelena, je li to oblik i građa rogova, je li to kondicija, tjelesna masa ili dinamika/učestalost rike. Istraživanja su pokazala da su odlučujuće karakteristike one koje su na kušnji iz razloga dugotrajnosti rike. Dakle, to su karakteristike koje su povezane uz samo javljanje – riku (jačina i učestalost javljanja) i uz opadanje tjelesne mase (kondicija). Jeleni sukob počinju rikom, to je prvi stupanj procjene hoće li se napadač približiti držaču harema.

Ako procjeni (na temelju rike) da je držač harema dovoljno iscrpljen trajanjem rike (u periodu parenja rikajući jeleni izgube i do 30 % tjelesne mase) napadač se približava držaču harema. Približavanje je lagano i glasno (pojačava se intenzitet rike), ako napadač procjeni da ne može preuzeti harem on odlazi, a držač harema ga progoni. Ako napadač u tom posljednjem dijelu vokalne faze (1. korak do sukoba) ocjeni da može pobijediti, približava se držaču harema. Slijedi usporeni hod dvaju suparnika kada oba jelena procjenjuju tjelesno stanje suparnika (kondiciju i tjelesnu masu) – vizualni sukob (2. korak do sukoba). U tim trenutcima razmak između dva jelena je oko 5 metara.

I u ovom trenutku jedan suparnik može odstupiti i pobjeći, no ako niti jedan ne odstupi, jedan od suparnika spušta rogove, a i drugi skoro simultano s njim i borba počinje (kontakt – 3. korak). Borba može trajati vrlo kratko, ali i do 30 minuta, borba se temelji na guranju rogovima i pokušajima zakretanja rogova i glave suparnika kako bi se dobila šansa za ubod parošcima (nadočnjakom, srednjakom ili vučjakom) u područje očiju, glave, vrata i prednjeg dijela tijela.

Uglavnom je presudna tjelesna masa i kondicija, odnosno stupanj iscrpljenosti trajanjem parenja. Borbe rijetko završavaju smrtno, no česte su ozljede očiju (sljepoća) i prednjih nogu (šepavost). Nakon borbe slijedi progon suparnika i glasno javljanje i obznanjivanje uspješnosti u borbi. Uspješnost mužjaka u prijenosu nasljednih osobina na potomke ovisi o kondiciji i tjelesnoj masi mužjaka, zatim o dobroj procjeni suparnika (biranju borbi) i o sposobnosti kontroliranja ponašanja drugih životinja (košuta i mladih mužjaka).

Izvor: Časopis Hrvatske Šume