Manje farme su bolje za dobrobit svinja

Velike farme isključivo drže svinje u zatvorenim proizvodnim sustavima. Ovi intenzivni proizvodni sustavi radi potrebe proizvodnje maksimalne količine proizvoda po jedinici površine ograničavaju prostor po životinji na zakonski najmanje dopuštene vrijednosti, što je često u suprotnosti s dobrobiti svinja te primjenjuju tehnološke postupke koji ne omogućuju pokazivanje prirodnog ponašanja svinja koja uočavamo u prirodnim uvjetima držanja.

Svinje su vrlo društvene životinje koje pokazuju znakove socijalnog ponašanja, a u intenzivnim sustavima proizvodnje to im je onemogućeno, kao i neki specifični oblici ponašanja (majčinsko, istraživačko). U ekstremnim uvjetima životinje često pokazuju nenormalne oblike ponašanja (agresija, stereotipije) koji su siguran znak narušene dobrobiti.

Manje farme s manjim brojem životinja sigurno imaju veći potencijal u osiguranju bolje dobrobiti svinja u odnosu na velike intenzivne sustave. To se prvenstveno odnosi na osiguranje većih površina smještajnog prostora, mogućnost izlaska u ispuste te obogaćivanje životnog prostora s prirodnim materijalima (slama, vegetacija, zemlja), ali i primjena specifičnih načina držanja poput držanja svinja na dubokoj stelji. Osiguranje dobrobiti svinja razumljivo zahtijeva veći utrošak rada uzgajivača, ali to se može kompenzirati određenim financijskim mjerama (Mjera 14.1.2. Plaćanja za dobrobit životinja u svinjogojstvu).

Osim toga, dugoročno gledajući, ulaganje u dobrobit životinja je svakako isplativo jer se stvara jedna pozitivna slika gospodarstva koje proizvodi životinje u skladu s dobrobiti kod potrošača, ali i omogućuje stvaranje oznaka kvalitete koje uključuju između ostalog i standarde koji se odnose na dobrobit svinja.