Crvenkrpica nosi ime po lijepim šarama

Pjegava crvenkrpica, smatra se najljepšom europskom zmijom zbog lijepih pjega i okruglih crvenih šarenica. Kod nas dolazi uz priobalje. Neotrovna je i korisna jer se pretežno hrani malim glodavcima. Uvrštena je na popis Crvene knjige vodozemaca i gmazova Hrvatske.

Pjegava crvenkrpica, crvenokrpica, črljenokrpica, črljenkrpa, crvena krpa, šareni guž ili mišarica, lat. Zamenis situla L. 1758, syn. Elaphe situla L. 1758 pripada porodici guževa ili smukova, lat. Colubridae. Jedna je od šest predstavnica roda Zamenis, što znači da je u bliskom srodstvu s poznatijom bjelicom ili eskulapovom zmijom, lat. Zamenis longissimus Laurenti 1768. Prvi ju je znanstveno opisao švedski prirodoslovac Carl Linne 1758. godine i tada joj dodijelio znanstveni naziv Coluber situla. Endem je Europe i Male Azije. Prirodno područje joj se rasprostire od juga Italije do grada Izmira na istoku Turske, što iznosi oko 900 km. Pridolazi, dakle uz priobalje Italije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Albanije, Grčke gdje je prisutna i na brojnim otocima i Turske, a prisutna je i u Sjevernoj Makedoniji, Bugarskoj, Ukrajini i na Malti. Kod nas je ima duž čitave naše obale, ali i po Dalmatinskoj zagori i po otocima. Obitava po makiji, garizima, kamenjarima, šumama, pašnjacima, rubovima polja, suhozidima, vinogradima, maslinicima i vrtovima i dolazi se napojiti na rijeke i potoke. Preferira osunčana mjesta.

Globalno je prema IUCN-ovoj listi uvrštena među najmanje zabrinjavajuće vrste. Kod nas je uvrštena u Crvenu knjigu vodozemaca i gmazova Hrvatske i zaštićena kao ciljna vrsta prema međunarodnoj ekološkoj mreži Natura 2000. Uvrštena na popis Dijela 2 Priloga II (NN 80/19) temeljem Uredbe o ekološkoj mreži i nadležnostima javnih ustanova za upravljanje područjima ekološke mreže. Dio 2 odnosi se na divlje vrste od interesa za Europsku uniju koje se redovito pojavljuju na teritoriju Republike Hrvatske (referentna lista divljih vrsta).

Pjegava crvenkrpica je srednje velika zmija, vitkog tijela i male izdužene glave. U dužinu dosegne oko jedan metar s time da je ženka često puta veća od mužjaka. Osnovna boja na gornjoj strani tijela i glave je blijedo žuta ili pepeljasto siva. Duž leđa su poprečne i uočljive crvenosmeđe mrlje omeđene jasnim ili nejasnim crnim linijama, a zbog čega je mnogi smatraju našom najljepšom zmijom Hrvatske i šire, Europe. Neki su primjerci umjesto mrljama ukrašeni crvenosmeđim prugama. Osnovna boja donje strane tijela je bljeđa u odnosu na gornju na dijelu bližem glavi, no prema repu očito tamni. Prošarana je crnom bojom. K tome crvenkrpica nosi crne oznake na glavi. Jedna deblja, obično cjelovita se proteže poprijeko, od oka do oka. Druga je uzdužno postavljena, dijelom se pruža po tjemenu i spaja s mrljama na leđima. Prisutne su i dvije simetrično postavljene linije koje se pružaju ukoso od tjemena do usta i jedna manja iznad prednje strane usta koja podsjeća na brkove. Oči su joj crvene s okruglim zjenicama. Mlade zmije imaju uzorke mrlja na gornjoj strani tijela koje su oblika kao kod odraslih i isto tako s crnim obrubima, no nisu crvene, već sivkaste boje.

Nije brza, ali se vješto kreće po kamenju i čak i okomito po zidovima. Pretežno je aktivna danju, najviše kasno popodne, no ponekad lovi i u sumrak. Mladi se pretežno hrane gušterima, a odrasle jedinke malim glodavcima i ponekad gmazovima i pticama. Lovi iz prikrajka, a plijen usmrćuje davljenjem.

Mužjak je prilično agresivan prema ženki tijekom parenja. Drži je tijelom tako da se omota oko njezinog tijela i još je drži zubima za glavu ili vrat. Nakon što najhladnije mjesece provede hibernirajući, ženka u proljeće liježe od dva do sedam biserno bijelih jaja. Mladunci koji će se izleći spolnu zrelost doseći će tek s tri godine starosti i u prirodi poživjeti do 25 godina.

Pjegava crvenkrpica obično je mirna i nesklona ugristi ukoliko je se ne uznemirava. U slučaju opasnosti stane tresti repom što može biti čujno. Zbog svoje ljepote zna biti predmetom nezakonite trgovine. Često biva žrtvom ljudi zbog šara po kojima je nalik otrovnicama ili zbog urođenog straha od zmija, premda nije otrovnica i ne predstavlja za čovjeka nikakvu opasnost.