Zlatno-žuta drhtalica

145

Vrstu je prvi opisao švedski botaničar, entomolog i kemičar Anders Jahan Retzius 1769. godine. Dodijelio joj je latinski naziv Tremella mesenterica koji se i danas koristi.

Naziv roda dolazi od starogrčke riječi trémein što znači trepetati, a latinski naziv vrste od starogrčkih riječi meso što znači središnje i enteron što znači crijevo. Sinonima je više pa se ova gljiva može pronaći i pod nazivima Helvella mesenterica Schaeff., Tremella lutescens Pers. i Tremella quercina Pollini.

Kozmopolitska je vrsta koja pridolazi po umjerenim područjima Europe, čitavom američkom kontinentu, Africi, Aziji i Australiji. Pridolazi na trulim panjevima i granama trulih tvrdih listača, ponekad i s donje strane. Izrazito preferira drvo gorskog jasena, lat. Fraxinus excelsior, na kojem parazitira na drugoj gljivi iz roda Peniophora. Izgledno je kako joj pogoduje napadaj gljive Hymenoscyphus fraxineus, uzročnice odumiranja jasena. Pojavljuje se i na otpalim granama hrasta, lijeske i breze. Spada u više bazidiomicete. Plodno je tijelo u početku oblika diska, a kasnije bude izrazito nepravilnog oblika, sastavljeno od režnjeva, odnosno listića. Promjer pojedinog tijela varira od 2 do 8 cm. Oblikom može podsjetiti na mozak i zato na engleskom jeziku nosi maštoviti naziv yellow brain – žuti mozak, ali i još maštovitiji witches butter – vještičin maslac.

Mijenja izgled s obzirom na količinu vlage. Kada je vrijeme vlažno, mekana je, podsjeća na želatinu i zlatno-žute je boje koja potječe od pigmenta β-karotena. Kada je suho, smežura se i otvrdne i poprima tamnožutu i narančastu boju. Postoji i rijetki bijeli varijetet Tremella mesenterica var. alba. Vrijeme nalaženja je tijekom cijele godine. Miris i okus nisu izraženi. Praktički je bez okusa.

Neki je smatraju jestivom, a neki uvjetno jestivom vrstom što znači da svakako preporučuju kuhanje ili popariti zlatno-žute drhtalice. Mnogi je izbjegavaju jer praktički nema okusa i daje osjećaj gume, no kao takva preporučuje se u juhi ili gulašu. Amerikanci imaju recept za žvaku pa preporučuju zagrijavanje četiri poveća primjerka u dvije šalice vode s dodanim šećerom sve dok se šećer ne otopi. Kuha li se smjesa čitav sat na laganoj vatri, dobit će se sirup. U oba slučaja pohranjuje se u hladnjaku. Čaj se kuha najmanje jedan sat. Može se primijeniti i na koži. Svježe plodno tijelo utrljano u obraze daje osjećaj hlađenja i vlaženja. Može se i kuhati dok se ne pretvori u želatinastu masu koja služi kao maska za lice koja koži daje elastičnost.

Utvrđene aktivne tvari su polisaharidi koji čine udio od 60 do 90 % sadržaja plodnog tijela. To je značajno više nego kod drugih ljekovitih gljiva kod kojih je taj udio od 10 do 30 %, a upravo su polisaharidi bili razlogom medicinskih istraživanja zbog svojih korisnih svojstava. Od aktivnih tvari sadrži i alfa glukan, epitop, 1,3 i 1,6 beta glukane, hitin, tremelastin, ksilozu i manozu.

Djeluje stimulativno na imunosustav, djeluje kao imunomodulator što znači da ima moć mijenjanja imuno sustava, prema jednom američkom izvoru štiti od radijacije, djeluje protuupalno, protualergijski i protuastmatično, štiti jetru, snižava razinu kolesterola u krvi, djeluje antitusivno (olakšava kašalj) i stvara film na mukoznoj membrani koji umiruje slabiju bol i upalu. Na mrežnoj stranici Pubmed objavljeno je kako ima antihiperglikemijsko svojstvo što znači da ima povoljno djelovanje na osobe koje boluju od dijabetesa. Utvrđeno je i da inhibitorno djeluje na bakteriju vrste Helicobacter pylori pa je korisna i u slučaju čira na želucu.

Druge drhtalice nalik su joj oblikom. Najsličnija joj je žuta drhtalica, a razlikuje se po tome što ima i tragove bijele na žutom plodnom tijelu koje je kompaktno i zaobljeno jer su joj listići zbijeni.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.