Kad i kako orezivati živicu?

Vrijeme orezivanja ponajviše ovisi o vrsti živice i o tome kako je želimo oblikovati. Živice dijelimo na formalne i neformalne.

Formalne živice imaju vrlo ravne linije, pa kako bi čitavo vrijeme bile besprijekorne tijekom sezone šišamo ih i po nekoliko puta. Neformalne živice su prirodnijeg, slobodnoga oblika i ne trebamo ih često orezivati, osobito ako se radi o listopadnim, cvatućim vrstama. Oblikovanje i šišanje provodit ćemo nekoliko puta tijekom vegetacije (od svibnja do kolovoza), a drastičnije rezove poput jačega oblikovanja i pomlađivanja u vrijeme mirovanja – potkraj jeseni ili potkraj zime.

Živice trebamo započeti odmah orezivati, dok su još mlade. To će im definirati temeljni oblik i pomoći da se zgusnu. Daljnje orezivanje ovisit će o vrsti živice i željenome izgledu. Ako se živica nalazi uz kuću, zid ili ogradu, uvijek trebamo pripaziti da grane ne idu tik uz njih jer mogu uzrokovati ogrebotine ili oštećenja. Najbolje je da živica od zida bude udaljena 15 do 30 centimetara. Šišanje i oblikovanje izvodimo tako da započnemo od dna živice i krenemo prema gore. Općenito, ne bismo trebali orezati više od 1/3 grma jer jače orezivanje može oslabiti biljke, pa će biti podložnije napadu bolesti i štetnika.

Živicu možemo orezivati na različite načine, no kad je ona dosta visoka trebamo je oblikovati tako da joj gornji dio bude uži od donjega. Ako to ne učinimo, tj. orezujemo je tako da je i dolje i gore jednake širine, s vremenom u donjim dijelovima zbog nedostatka svjetla živica može dosta ogoljeti što će joj jako narušiti izgled. Usto, zbog snijega i vjetra živica može postati neuredna ili se oštetiti.

Ako nismo sigurni da ćemo moći pravilno oblikovati živicu (osobito ako je zapuštena i visoka) možemo si pomoći štapovima i špagom. Najprije odredimo željene granice živice (dužinu, širinu, visinu i nagib), a potom na rubovima (početak i kraj) zabijemo štapove ili kolčiće (koliko ih je potrebno). Pri dnu i vrhu (ako je potrebno i na sredini) vodoravno povučemo i zavežemo špage ili trake. Tako ćemo imati ravne linije koje će nam biti orijentir pomoću kojega ćemo se pri šišanju držati te zadane linije.

Šišanjem uklanjamo suvišan izrast – mlade grančice koje su izrasle u visinu i širinu. To je obično 5 do 10 centimetara. Time živici vraćamo željeni oblik, a ona postaje gušća. Prvo šišanje obavljamo kad biljke u proljeće porastu, a potom ljeti i eventualno potkraj ljeta. Kako ćemo vidjeti, ovo je osobito važan način orezivanja za crnogoricu i razne formalne živice. Najbolje je da izbjegavamo šišanje i orezivanje potkraj ljeta i u jesen, jer bi za tople jeseni biljke mogle započeti rasti, pa te grančice kasnije može oštetiti mraz. Dobar primjer za to je fotinija (Photinia sp.).