Sortiment pitomog kestena

Pitomi europski kesten (Castanea sativa) jedna je od prvih namirnica koju je čovjek konzumirao, a počeo se uzgajati prije više od 2500 godina. Listopadna je vrsta, ubraja se u porodicu Fagaceae, srodan je bukvi i hrastu, a naziva se i „žirom bogova“.

Rasprostranjen je u umjerenoj klimatskoj zoni sjeverne hemisfere. Kultivirana je sredozemna vrsta, obitava u gotovo svim zemljama od Pirinejskog poluotoka do Kaspijskog jezera. Najveći proizvođači kestena u Europi su: Turska, Italija, Španjolska, Portugal i Francuska. U posljednje vrijeme smanjen je uzgoj kestena u svim zemljama zbog pojave bolesti, ali i promjene načina života. Nema službenih podataka o proizvodnji u Hrvatskoj jer je trenutno malo plantažnih nasada, nema organiziranog uzgoja, plodovi se uglavnom sakupljaju u prirodi, pa količina i kakvoća plodova varira ovisno o godini.

Pitomi kesten se ubraja u najdugovječnije voćke, može doživjeti i nekoliko stotina godina. Stablo može narasti i više od 20 m u visinu, krošnja je bujna i razgranata, korijen se duboko rasprostire. Jednodomna je biljka, muški i ženski cvjetovi su odvojeni. Uglavnom je stranooplodan, oprašuje se češće entomofilno (kukcima, najviše pčelama), ali i anemofilno (vjetrom).

U rodu Castanea nalazi se 10-ak vrsta kestena, mnoge od njih imaju značaj u razvijanju podloga i sorata. Uz europski, najznačajnije vrste su kineski, japanski i američki kesten, koji su se također od davnina koristili u prehrambene svrhe. Provode se križanja s europskim, da bi se dobile sorte s poboljšanim svojstvima otpornosti. Kod selekcije podloga teži se smanjenju bujnosti i mogućnosti proširenja uzgoja kestena na karbonatnim tlima.

U zapadnoj Europi postoji oko 500 sorata kestena. Razlikuju se po masi, krupnoći i obliku plodova, boji ljuske, izgledu vrha ploda, broju plodova u kupuli, kemijskom sastavu, okusu itd. Na Sortnoj listi Republike Hrvatske nalaze se 4 sorte kestena: Bouche de Betizac, Maraval, Marsol i Precoce Migoule. Navedene sorte su francuske, križanci su europskog i japanskog kestena, otpornije su na bolesti, ranije dozrijevaju (od sredine 9. do početka 10. mjeseca), plodovi su krupni, lako se gule.

Bouche de Betizac se posebno izdvojio po kvaliteti, pa se može posaditi kao glavna sorta, a sorte Maraval, Marsol i Precoce Migoule (1 ili više njih) kao oprašivači, u omjeru od 20 %. Na prostoru Hrvatske, na svakom području gdje uspijeva kesten, postoji veliki broj fenotipova kestena, najpoznatiji od njih su maruni.

Marun je sorta pitomog kestena, dobivena selekcijom i oplemenjivanjem, odnosno cijepljenjem plemkama. Ističe se krupnim i kvalitetnim plodovima, slatkim i aromatičnim okusom, svijetlije je boje ljuske koja se lako odvaja, kvalitetnog je drva. Karakterističan je za obronke Učke, područja Lovrana, Opatije, Mošćeničke Drage i okolice. Proizvodnja maruna na tom području je bila na vrhuncu u 19. stoljeću, no od 20. stoljeća dolazi do zapuštanja.