Crna joha je ljekovita, pionirska i medonosna biljka

2169

Crna joha (lat. Alnus glutinosa L. Geartn) pripada redu Fagales kojem pripadaju naše najvrednije šumske vrste drveća kao što su hrast i bukva.

Johe pripadaju porodici brezovki (lat. Betulaceae). Rod johi Alnus Hill.) broji između 30 i 40 vrsta. Obično rastu na obalama rijeka i jezera. Mogu biti pioniri na riječnim nanosima, požarištima, sječinama i drugim površinama. Unutar roda najrasprostranjenija je crna joha (lat. Alnus glutinosa). Ljekovita je kao i druge vrste joha koje dolaze kod nas poput sive ili bijele johe [lat. Alnus incana (L.) Moench] te zelene johe [lat. Alnus viridis(Chaix) DC].

Rasprostranjena je na području sjeverozapadne Afrike, Europe, Kavkaza, jugozapadne Azije i zapadnoga Sibira. Crna joha je heliofilna biljka, ali može podnijeti i dosta zasjene. Izrazito je drvo vlažnih terena. Raste uz nizinske i brdske potoke i rijeke. Češća je u nizinskim predjelima. Često tvori čiste sastojine na zamočvarenim staništima, a česta je i u mješovitim šumama. Zahtjeva humusna, vlažna i duboka tla. Uspijeva i na kiselim tlima s malo vapna gdje voda duže stagnira. Riječnim tokovima spušta se čak do morske obale. Kod nas se pojedinačno može naći uz Cetinu.

Crna joha raste kao stablo visine od 20 do 30 m. Deblo je posve ravno, nerazgranato i vitko sve do vrha krošnje. Korjenov sustav jako je razvijen sa snažnim bočnim korijenjem. Kora mladih stabala je glatka, zelenkasto-smeđa, kasnije crveno-smeđa i ljuskava, debela do 2 cm. Pupovi su ljepljivi, pokriveni s dvije smeđe-ljubičaste ljuske. Listovi su naizmjenični, jednostavni, dužine od 4 do 10 cm, širine od 3 do 7 cm, goli, sjajni, na peteljci dužine oko 2 cm. Listovi prije otpadanja jako potamne, no kada ih stablo ujesen odbacuje, ostaju zeleni.

Crna joha jest jednodomna vrsta. Muške i ženske rese pojavljuju se već u jesen, a otvaraju se tek tijekom veljače ili ožujka, neposredno prije listanja. Muški su cvjetovi u visećim resama, po 3 do 5 u grozdu, na debeloj, svilenoj stapci. Ženske su rese uspravne, sitne, na stapkama po 3 – 4 u pazušcima listova, ispod muških resa. Cvjeta u veljači i ožujku, oprašuju ih pčelice koje daju velike količine tamnosmeđeg cvjetnog peluda, propolisa i nektara. Po tome se ubraja u vrlo dobre medonosne biljke. Sjeme je plosnati oraščić s krilcima oko 3 cm dug, smeđe boje. Oraščići su brojni, smješteni su u plodovima, tj. češerima koji se sastoje od odebljalih i odrvenjelih ljusaka. Sazrijevaju u listopadu i studenom, ostaju preko zime u češerima te ispadaju tek u rano proljeće.

U kori ima dosta mješovitog tanina u kojem prevladava flobatanin zbog kojeg trenutno pocrveni u slučaju ozljede. Kora nadalje sadrži emodin, masno ulje, galnu i fosfornu kiselinu te triterpenoide. U lišću su uz tanine utvrđeni galna kiselina, glikozidi (hiperozid i kvercitin) i druge kiseline. Sjeme sadrži tanin, galnu i fosfornu kiselinu te neke alkaloide.

U ljekovite svrhe koristi se kora, listovi i plodovi crne johe (isto i bijele). Kora se skida s mladih grana. Lišće se sakuplja tijekom vegetacije, a plodovi u kasnu jesen ili zimu. Zbog visine stabala na kojima se plodovi nalaze na velikim visinama krošnje, najbolje ih je sakupljati u vrijeme sječe stabala.

Zbog velike količine tanina johina kora djeluje kao jak adstringens, slično hrastovoj kori. Kora, listovi i plodovi se u narodnoj medicini koriste kao sredstvo protiv čireva, želučanih bolesti, enteritisa, kolika, žutice i groznice. Od johe se priređuju sredstva protiv opeklina, upale kože, krvarenja iz nosa i desni. U iste svrhe koristi se i bijela ili siva joha. Općenito se johama kao ljekovitim biljkama ne daje veliko značenje. Bilo bi korisno znanstveno istražiti njihova ljekovita svojstva i staviti ih na odgovarajuće mjesto.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.