Puzava ivica, za liječenje i dodatak jelima

60

Puzavu ivicu antički su narodi koristili kao povrće. Za nju su vezane mnoge priče. Jedna od njih kaže da može uzrokovati požar ako se unese u kuću i to vjerovanje ponegdje živi i danas.

Izvor: Wikipedia

Puzava ivica je medonosna, ljekovita i ukrasna biljka. Uzgajaju se brojni ukrasni oblici (kultivari, sorte). Prirodno raste u Europi, Sredozemlju, Maloj Aziji i Iranu, odnosno Euroaziji. Raste u šumama, na šumskim proplancima, livadama, uz putove, u vrtovima, od nizinskog do pretplaninskog pojasa, sve do 2000 m nadmorske visine.

Odgovaraju joj plodna zemljišta i topla klima i pogoduje joj polusjena. Vrlo je dobra kao pokrivač tla. U Sjevernoj Americi jest udomaćena i smatraju je invazivnim korovom.

To je trajna zeljasta biljka s brojnim vriježama iz kojih izrastu uspravne, nerazgranate stabljike visine od 25 do 30 cm. Listovi su u prizemnoj rozeti, obrnuto jajoliki i narovašena ruba, dugi do 12 cm i široki do 5 cm. Listovi na stabljici su sitniji, nasuprotni, sjedeći i postupno prelaze u pricvjetne, plavkaste listove. Pricvjetni listovi (brakteje) su duži od gornjih listova, a kraći od cvjetova.

Cvjetovi su plavi, dugi od 1 do 1,5 cm, po 4 do 8 ih je sakupljeno u prividnom pršljenu i nalaze se na vrhovima stabljika gusto raspoređeni čime tvore cvat nalik na klas. Cvjeta od svibnja do kolovoza, a cvjetove oprašuju kukci. Plod je kalavac, okruglast do jajast, oko 2,5 mm dug i fino mrežasto izboran, dijeli se na četiri jednosjemena, okruglasta, fino naborana plodića.

Za ljekovite svrhe i jelo koristi se čitava biljka, odnosno listovi i cvjetovi. Listovi se koriste u svježem stanju ili se suše i mogu brati u bilo koje doba godine. Biljka sadrži iridoide (ajugol), fitosteroide (ajubalakton, cisteron), tanine, ružmarinsku kiselinu, eterično ulje i neke vitamine.

Razvijene biljke u manjoj mjeri sadrže neke otrovne tvari. Malo je podataka o upotrebi puzave ivice u ljekovite svrhe. Postoje navodi da se u narodnoj medicini upotrebljava za liječenje jetre, malarije, tuberkuloze i drugih bolesti pluća. Čaj iz suhih cvjetnih dijelova pomaže kod reumatizma, čira na želucu i angine. Puzava ivica je lijek protiv krvarenja, proljeva, griže, kod smetnji u izmjeni tvari i drugih poteškoća. Izvana se stavlja na rane i posjekotine te zato u nekim krajevima na jugu Hrvatske nosi naziv „trava od posikli“.

Otopina od suhog lišća u kipućoj vodi snižava krvni tlak i zaustavlja unutarnje krvarenje. Od puzave ivice izrađuju se pripravci protiv iritacije ždrijela, a pogotovo za suzbijanje čireva u ustima. Infuzija od nadzemnih dijelova koristi se protiv proljeva, izvana kod dermatitisa, hemoroida i upale sluznice. Očito je da je puzava ivica korisna ljekovita biljka i da zaslužuje veću pažnji i češću primjenu.

Pored navedenog, za puzavu ivicu korisno je znati da se mladi listovi mogu koristiti kao vitaminski dodatak juhama, kajgani i sirevima za mazanje. Tvari iz listova jačaju tek. Mladice se mogu miješati u salate radi postizanja drugačijeg okusa. To ukazuje da je puzava ivica korisna i kao prehrambena biljka.

Prema nekim izvorima, puzava ivica može izazvati hepatitis pa je kod upotrebe potreban oprez.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.