Kiri stablo ili Paulovnia

Ima široku krošnju. Listovi su mu veliki, srcoliki, s gornje strane dlakavi, zelene su boje. Otpadaju rano ujesen i to u vrlo kratkom periodu.

Zanimljivo je da se cvjetni pupovi oblikuju već u kasnu jesen, ali stablo procvate tek na proljeće u travnju mjesecu. Cvate u trećoj, odnosno četvrtoj godini starosti. Ima prekrasne grozdasto ljubičaste cvjetove jakog mirisa koji podsjećaju na vaniliju. Plod mu je jajolikog oblika, dužine tri do četiri cm, sadrži brojne sitne sjemenke.

Sjemenke imaju krilca kojima se mogu, uz pomoć vjetra ili vode, lakše raspršivati. Kako se ovim putem biljka lako razmnožava, u nekim zemljama poput Amerike ubraja se i u invanzivnu vrstu drveća. U Europu je dospjelo oko 1830., neki zapisi govore o njegovom korištenju već u 3. stoljeću prije Krista. U Kini je nekada bio običaj da se prigodom rođenja kćerke posadi ovo stablo, posjeklo bi se kad se kćer udavala i od njega se izradio namještaj.

A svoj latinski naziv Paulownia tomentosa ili „Princezino drvo“ dobilo je u čast princeze Ane Pavlovne (1795. – 1865.) kćeri ruskog cara Pavla. Bjelakaste je boje, ali može biti i srebrno sive, svijetlo smeđe ili crvenkaste. Drvo je mekano, vrlo je pogodno za obradu, nepodložno deformaciji i kad odstoji pa je kao takvo, predstavljalo u prošlosti, ali i danas, idealan materijal za izradu namještaja i ukrasnih predmeta.

Od njegovog drveta izrađuju se i dijelovi brodova, razne kutije, vaze te glazbeni instrumenti, posebno u Koreji i Japanu. Njegovim paljenjem dobivale su se ugljene olovke, prah se koristio za vatromet, od kore se dobivala boja, lišćem se hranila stoka ili se dobivalo sredstvo protiv crva. Ovo je drvo i vrlo kalorično pa se koristi za ogrjev ili pridobivanje biomase.

Stablo je vrlo otporno i na zagađenja. Zbog brzog rasta sposobno je za samo desetak godina od sadnje apsorbirati po stablu i do pola tone ugljičnog dioksida, glavnog krivca za efekt staklenika na Zemlji. Stoga ga je poželjno saditi u gradovima, uz industrijska postrojenja, kao zelenu zaštitu uz auto-ceste i sl. Unatoč tome što može podnijeti i temperature i do -20 stupnjeva Celzija (ukoliko nije izloženo hladnim sjevernim vjetrovima) praksa je pokazala da bolje raste i uspijeva u toplijim krajevima.

Za rast traži rastresito, plodno tlo, dosta svijetla, ne podnosi tla gdje se voda duže zadržava, poglavito zimi. Jako dobro podnosi orezivanje pa se čak i kod uzgoja u industrijske svrhe predlaže njegovo jače orezivanje (sve do panja).

Danas su u svijetu najveći izvoznici ovog prekrasnog i zanimljivog, ali po cijeni i skupog stabla Australija, Japan, Kina i SAD. Raste i kod nas i to uglavnom kao ukrasno stablo u parkovima naših gradova i ponešto uz okućnice.